To što se tokom 2014. obeležava 100. godišnjica početka Prvog svetskog rata za srpska vojna groblja rasuta širom Evrope i Severne Afrike ne znači gotovo ništa. O njima će se, kao i poslednjih pet godina u Makedoniji, starati samo srpski planinari.

Planinarsko-skijaško društvo Kopaonik iz Beograda ove godine je šesti put organizovalo akciju raščišćavanja srpskih vojnih grobalja, tokom koje od 10. do 21. septembra tridesetak planinara radi na više lokacija na granici između BJRM i Grčke, a potom će obići Kajmakčalan, Bitolj, Ohrid, Krf i Solun.

– Ove godine ponovo čistimo groblje u Skočiviru, u selu Živojno, nadomak grčke granice. Počećemo da raščišćavamo i groblje u selu Pekalina, sedam kilometara udaljeno od Skočivira. Tamo se, prema nekim informacijama, nalaze manja groblja, a postoji i jedno groblje na putu za Kajmakčalan, na mestu Redir. Ono je u gustoj borovoj šumi, ali su nam za rad potrebne posebne dozvole makedonskih vlasti, tako da ga za sada nećemo dirati – kaže za Danas Stanoje Stojković, planinar i planinarski vodič iz PSD “Kopaonik”, inače idejni tvorac ove akcije.

Priča je, prema njegovim rečima, počela 2008. kada da je tokom planinarske akcije na planini Babe jedan od domaćina pitao “zašto se Srbi penju na Pelister, a ne idu na Kajmakčalan, gde su kosti srpskih ratnika koji su dali svoj život za slobodu Srbije”. Domaćini su mu tada objasnili i da su ta groblja razasla u prašumu, jer tamo niko nije kročio više od 90 godina. Prelomio je kad je dobio CD sa fotografijama sa terena.

Prvu akciju čišćenja grobalja organizovao je 2009. zajedno sa Udruženjem ratnih dobrovoljaca 1912. do 1918, a uz finansijsku pomoć beogradske opštine Stari grad. Tim od 29 planinara i članova ovog udruženja otišao je u selo Skočivir, gde su se smestili u bivšu karaulu JNA, od koje je jedan planinarski klub iz Skoplja napravio planinarski dom.

– Te prve godine čistili smo groblje blizu jedne crkve sa 500 sahranjenih. Nije se moglo prići, spomenici se nisu videli od šiblja i, granja. Tokom dva dana raščišćavanja, uz pomoć meštana, isekli smo oko 60 kubika drveta – priča Stojković.

On kaže da mu je iste godine Ministarstvo za rad i socijalnu politiku obećalo pomoć za konzervaciju tog groblja. Prema Stojkovićevim saznanjima, posle nekoliko meseci izdvojeno je oko četiri miliona dinara za taj projekat, ali nikad nije ostvaren. Tadašnji pomoćnik ministra Milo Čavaljuga obratio se u pravoslavnom svetu kanonski nepriznatoj Makedonskoj pravoslavnoj crkvi, koja nije dala saglasnost za radove.

– To je bio pogrešan korak. Taj novac je propao. Ne znam šta je sa tim parama bilo. Od tada do danas Ministarstvo ništa nije uradilo u Makedoniji. Na njihov poziv, više puta smo pisali projekte, ali su svaki put govorili da nemaju para. Više puta smo upozoravali na problem kapele na vrhu Kajmakčalana koja je u strašnom stanju – krov prokišnjava, zimi čobani ulaze unutra, čak vrše i nuždu, prekopan je pod crkve na kom je od topovskih čaura bio napravljen krst. Krst na krovu kapele pao je pre dve godine. Nisu ništa preduzeli. Zvono na zvoniku, koje je poklonio Mihajlo Pupin ne radi. Nestalo je klepalo, kanap je pokidan. Želimo da to popravimo, ali nam treba model klepala. Gledaćemo da to ove godine skiciramo – kaže sagovornik Danasa.

Prema Stojkovićevim rečima, akciju ne pomaže ni Ambasada Srbije u Makedoniji, koja je “zahtevala da mnogo toga urade”, a da nije refundirala ni troškove za pomoć koju planinarima pružaju meštani.

– Naše aktivnost ne bi bile realizovane da nije bilo pomoći Dragiše Strahinjića iz Bitolja, predsednika Srpsko-makedonskog društva “Srma”. On je bio kandidat za počasnog konzula Srbije u Bitolju, ali je nekim političkim igrama na to mesto došao Makedonac Siljan Micevski. Strahinjić nam preko našeg konzula obezbeđuje neophodne dozvole, bez kojih ne smemo da pomerimo ni kamen, to je, ipak, tuđa teritorija. Društvo “Srma” je do sada čistilo i održavalo srpsko vojno groblje u Bitolju, ali ove godine nisu dobili sredstva od Ministarstva – ističe Stojković.

Na pitanje da li postoji mapa srpskih grobalja, sagovornik Danasa odgovara da je svaki puk imao svoje groblje i da su posle bitke poginuli sahranjivani iza linije fronta. Nadgrobne spomenike od kamena klesali su sami ratnici “živ za poginulog druga” ili veoma retko rodbina.

– Sa makedonske strane navodno su pronađena 34 groblja. Ja sam obišao dvadesetak. Imamo ekipu iz Planinarskog kluba Kopaonik iz Leposavića koja traga za neotkrivenim grobljima na osnovu karata iz 1925. godine. Tamo gde je moguće, zapisujemo imena poginulih. Nažalost, naša učesnica koja je to radila iznenada je preminula. Pokušaćemo da pronađemo te spiskove i objavimo ono što je moglo da se pročita. Spomenici su rađeni od lošeg materijala – mnogi su polomljeni, mnogi ne mogu da se očitaju, što zbog mahovine, što zbog toga što se kamen istrošio od vremena – objašnjava Stojković.

Prema podacima Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Vlade Srbije, srpski ratnici iz oba balkanska rata, Prvog i Drugog svetskog rata sahranjeni su na 550 grobalja u 36 zemlje. U ovom ministarstvu ne mogu da preciziraju tačan broj srpskih vojnih grobalja iz Prvog svetskog rata, ali kažu da je u Makedoniji sahranjeno više od 100.000 srpskih vojnika koji su učestvovali u balkanskim ratovima i Velikom ratu, a još toliko u svim drugim zemljama.

Vojvoda Vuk

Planinari su 2010, posle više od devet decenija, pronašli mesto na kome je na Gruniškom visu poginuo legendarni komitski vojvoda Vuk – Vojin Popović. Obeleženo je pločom na kojoj piše: “Ovde pade vojvoda Vuk 16. XI 1916”, za koju je znao samo jedan čobanin. Učesnik u borbama protiv Turaka na Čelopeku i Kozjaku, Kumanovskoj, Cerskoj bici, komandant Dobrovoljačkog odreda na Solunskom frontu, vojvoda Vuk imao je 35 godina kada je poginuo u činu pešadijskog potpukovnika Srpske vojske.

Albanija

– Na gradskom groblju u Tirani nalazi se spomenik palim ratnicima iz Prvog balkanskog rata. Tu je naknadno sahranjeno još 300 ratnika iz Prvog svetskog rata. Postoji spisak njihovih imena. U Valoni takođe postoji spomenik, ali mislim da u Albaniji nema posebnog srpskog groblja. Svi koji su umirali usput, tokom prelaska preko Albanije, tu su sahranjivani, ali su kasnije Albanci to uništavali, pa se svaki trag izgubio – kaže Stanoje Stojković.

Treća srpska armija

„Na prostoru Kajmakčalanskog bojišta koje obuhvata površinu od 1.600 kvadratnih kilometara takoreći u svakom selu postoji srpsko vojno ratno groblje sa centralnim spomenikom. Mahom su nastala u borbama 1916. godine. To je groblje Treće srpske armije, koja nije reorganizovana, kako tvrdi zvanična istorija, nego počiva tu, na bojištu – 1.209 oficira, 31.432 podoficira i ratnika”, navodi se u programu ovogodišnje akcije PSD Kopaonik.

Bez politike

Na pitanje kako meštani gledaju na rad planinara, Stojković odgovara da su “gostoljubivi kao domaćini, ako se ne priča o političkim temama, pogotovo što Srbe tretiraju kao da su bili okupatori”. On kaže da je to razlog što pažljivo bira ekipu.

Državna (ne)briga

Prema važećim zakonima, za brigu o srpskim vojnim grobljima u inostranstvu nadležno je Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanje, u saradnji sa Ministarstvom spoljnih poslova i Republičkim zavodom za zaštitu spomenika kulture. U Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja objašnjavaju da se ova problematika „reguliše međudržavnim sporazumima koji su do sada sklopljeni sa Ruskom Federacijom i Slovačkom, a u planu su i sa Makedonijom, Grčkom, Rumunijom i Crnom Gorom“. Zbog zgusnutog rasporeda u obeležavanju velikih bitaka iz Prvog svetskog rata, u ovom ministarstvu Danas nije mogao da dobije odgovore na pitanja: u kojim sve državama postoje srpska vojna groblja iz Velikog rata, u kakvom su stanju, da li će se u naredne četiri godine tokom kojih će se obeležavati 100. godišnjica Prvog svetskog rata više pažnje pokloniti njihovom održavanju i uređenju, kao i koliko se iz državnog budžeta Srbije izdvaja u te svrhe. Uputili su nas na predsednika Srbije, jer je na čelu državnog Odbora za obeležavanje 100. godišnjice početka Velikog rata. U Predsedništvu Srbije Danasu je rečeno da je predsednik Tomislav Nikolić uputio Ministarstvu kulture, nadležnom za ovu godišnjicu, mnoge predloge, koji se, doduše, ne tiču srpskih grobalja u inostranstvu, ali da još nije dobio odgovor. U Vladi Srbije nezvanično pričaju da je praksa da se groblja uređuju u poslednji čas, pred dolazak državne delegacije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari