U društvima koja su zdravija od našeg sam pojam „građanske opcije“, kao suprotstavljene tzv. „nacionalnoj opciji“, jednostavno ne postoji, jer se podrazumijeva da su služenje dobrobiti građana i služenje dobrobiti nacionalne zajednice koju oni sačinjavaju dva lica iste stvari.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Nažalost, u Srbiji je još od devedesetih godina, i to na osnovu loših recidiva iz komunističke Jugoslavije, na djelu ta vještačka podjela, koja i do danas održava ideološku pometnju u našoj javnosti i kod naših građana, kaže za Danas Časlav Koprivica, profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu, odgovarajući na pitanje o tome da li se u poslednjoj deceniji građanska opcija u Srbiji ućutala, pa zato i nema otvorenije kritike vlasti.

– Kod nas je posljednjom smjenom vlasti na republičkom nivou ta podjela dodatno obesmišljena, budući da je vodeća vladajuća stranka, koja se formalno uzevši deklariše kao nacionalna, preuzela retoriku svojih prethodnika iz građanske opcije (evropske integracije, modernizacija, strane investicije). To ne znači da se postojeća vlast nema zbog čega kritikovati – daleko, daleko od toga – ali u praksi ispada da su najžešći kritičari vlasti koja se formalno želi legitimisati kao „nacionalna“ oni koji nastupaju sa nacionalnih, a ne sa građanskih pozicija. Ipak, ne treba strahovati da su zastupnici građanske opcije, kako ste rekli, „ućutali“, budući da već petnaest godina imaju faktički dominantnu ulogu u srpskom javnom prostoru, ističe Koprivica, koji je za knjigu „Filosofija angažovanja“ dobio Nagradu grada Beograda za 2014. godinu.

* Ko su angažovani intelektualci u Srbiji danas?

– To su ljudi koje potpisuju po televizijama kao „analitičari“. Ako novinari stalno treba da imaju dostupne neke ljude koji će biti spremni da formulišu svoje mnijenje o nekoj temi u roku od pet do 10 minuta, niko ozbiljan nije spreman na tako nešto. Ali, ako vam je imperativ da budete prisutni u javnosti, vi ćete biti spremni da u bilo koje doba, bilo šta, o bilo čemu, govorite. Takva vrsta angažovanja je karikatura onoga što bi trebalo da bude, a to je da ljudi koji su pozvani da nešto kažu, u to se razumiju, imaju dužnost da to ne govore samo u krugu prijatelja, kolega-stručnjaka nego da saopšte zajednici u kojoj žive, ne bi li joj time nekako pomogli. Dakle, smisao javnog angažovanja jeste dobrobit zajednice, a ne bilo čija promocija u medijima i ne to da „dežurni“ novinari imaju „dežurne znalce“ koji će im saopštavati neke stvari za koje već, na osnovu tri ili četiri izjave, možete da ubuduće pretpostavite šta će reći.

*Zbog čega onda ljudi koji imaju znanja nisu angažovaniji i prisutniji u javnosti?

– Da biste imali takvu vrstu angažovanijih intelektualaca, morate imati relativno „čist“ prostor. Ukoliko je javni prostor izložen nezdravom uticaju centara moći ili konačno, ako u nekoj opštoj javnosti nema uopšte saznanja o tome ko su ljudi koji na relevantne teme imaju nešto relevantno da kažu, već novinari pozivaju ljude koji su u nauci druga ili treća „liga“, onda imamo lošu situaciju. Važno je da ako nešto znate, dužnost vam je da to pokušate kažete. Da li će vam to dopustiti i da li će vas saslušati, to nije do vas.

*Kakva je pozicija intelektualca u Srbiji danas?

– Ugled znanja i njegovih nosilaca u Srbiji danas je dosta nizak, bilo zbog toga što smo svjedoci opšteg trenda uprostačenja našeg društva koji neprekinuto traje već četvrt stoljeća, bilo stoga što je opšti intelektualni nivo socijalne skupine zvane „inteligencija“ sve niži, kaže što zbog posljedica primjene pogubnih bolonjskih reformi na srpski univerzitet, bilo stoga što zbog opšte situacije u društvu mladi intelektualci ne stiču utisak da mogu napredovati u profesiji i u društvenoj hijerarhiji bez pravljenja ozbiljnih, ponekad i pogubnih moralnih kompromisa, koji razaraju integritet, ali i nagrđuju društveni lik intelektualca.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Intelektualac u javnosti

U obrazloženju za dodelu nagrade navodi se da „Filosofija angažovanja“ predstavlja jedinstveno delo kojim se zasniva jedna nova filozofska disciplina. Sa kojom idejom ste počeli da pišete knjigu?

– Bilo bi preambiciozno da uzmete papir i kažete: ja ću da zasnujem novu filosofsku disciplinu. To tako ne ide. Izvorno, 2011. godine moj dragi prijatelj, pokojni kolega Mile Savić, organizovao je skup na kome se raspravljalo o društvenom angažovanju intelektualaca. NJemu je, privatno, išla na živce neka vrsta kvaziintelektualnog profiterstva – ljudi koji su dežurni stručnjaci i u svijetu i kod nas, koji se navodno u sve razumiju, okupiraju i monopolizuju javni prostor i svojom nekompetentnošću iznose na loš glas čitavu struku. Nakon tog skupa shvatio sam da postoji mnogo ozbiljnija stvar od angažovanja intelektualaca, a to je svakodnevno angažovanje čovjeka. Godine 2013. sam shvatio do čega sam došao i da je to mnogo ozbiljnije od sociološke teme: šta radi intelektualac u javnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari