Pored jame, prema našem predanju, raste crnograbić, koji je pocrneo, očigledno, od vetra iz podzemlja, kao što je i Heraklu, dok je boravio u Hadu, pocrneo venac na čelu.

Vojin Matić: DETINJSTVO NARODA (10)

Ukazujući na karakteristične otpore prema novim otkrićima i saznanjima u okviru napretka naučne misli, Vojin Matić (1911-1999) u knjizi „Detinjstvo čovečanstva“ (Službeni glasnik), čije delove uz dopuštenje izdavača objavljujemo, aktualizuje pitanja mitske prošlosti, budući da se mnogi odgovori ne odnose isključivo na arhaičnu i tradicionalnu kulturu već i na savremenu civilizacijsku epohu. Društvo i pojedinci su se, kao što je poznato, oduvek poznatim mehanizmima tvrdokorno branili od prodora i uticaja novih istina, koje su dovodile u pitanje dotadašnja shvatanja i važeće predstave. Zato je recepcija novih saznanja uvek vezana za savladavanje i prevazilaženje izvesnih otpora i strahova.

 

Izgleda da su i balkanski Sloveni razlikovali prebivališta zaslužnih od prebivališta prokletih i da i oni imaju svoj Elizijum, kojem odgovaraju tereni u čijem nazivu postoji reč broć, cveće mrtvih, kao što su Broćno polje i Brotnica – i svoj Had, odnosno jame u kojima žive đavoli.

Indijski bog Jama verovatno je u nekoj vezi s našim podzemnim špiljama. Njegov otac, Vivisvat, bio je najmlađi bog od sedmorice braće, a pravo na život, kao i mnogi heroji, stekao je pod uslovom da se odrekne svoje božanske besmrtnosti. Njegov sin Jama već je smrtan čovek. Srodan mu je iranski Jima, koji je od boga dobio zadatak da stvori podzemnu prostoriju i u nju skloni izabrane primerke božjeg stvaranja da bi ih sačuvao od strašne kosmičke zime. Zbog toga je Jima istovremeno i bog zime. On za svoju pećinu dobija od boga i tačne razmere. Taj srećni vanzemaljski prostor koji spasava od pomora kao Nojev kovčeg u biblijskoj legendi, nije prebivalište mrtvih nego neki svet u kojem zaslužni produžavaju život. Jimu je kasnije u ovoj ulozi nasledio prorok Zaratustra.

U indijskom i, njemu srodnom, iranskom mitu, koji su najverovatnije ogranci indoevropske prareligije, postoje kombinacije naizgled srodnih mitologema drugih naroda. Očigledna je srodnost između Jame i Jime i njihovog pretka Ut-Napištima iz vavilonskog mita, kao i hebrejskog Noja i helenskog Deukaliona, koji spasavaju božje stvaranje od neke kataklizme, ali se ni veza Jame s Adamom i rajem ne može zanemariti. Najudaljeniji od svih je helenski Had, u kojem žive nesrećne seni, žedne krvi žrtve. Razlika između Nojevog broda i Jamine jame potiče iz realne sredine u kojoj se fantazam opšteg pomora uobličio kod ova dva naroda. U zemlji blaženih ispoljava se fantazam dobre, spasilačke utrobe, a sadistički fantazmi se uobličavaju u predstavu mučilišta, gde ljude pale i komadaju.

U prilog ovoj tvrdnji najbolje govori mitologema Egipta, u kojoj boginja zveri Sekmete uništava ljudski rod komadanjem, što predstavlja matrijarhalnu, oralno-sadističku verziju mita o potopu, naknadno patrijarhalizovanu. Sličan pomor izazvala je i uvređena Inana u Mesopotamiji. Inana je sve plavila krvlju, a zaustavila se, kao i njena egipatska rođaka, tek kad su je bogovi na prevaru uspavali. Za sve mitove o podzemlju karakteristično je da se oni u najstarijoj verziji odigravaju još na površini zemlje, i tek sekundarno dospevaju ispod nje. I bog Starog zaveta jednog trenutka, da bi pokazao ljudima da se potop neće ponoviti, stavlja dugu na nebo, kao što bogovi u prethrišćanskim mitovima zaustavljaju razjarene boginje da ne bi uništile svet. Zrno istine sadržano u tim mitologemama govori o ljudskim žrtvama iz kasnog matrijarhata, koje obustavlja pojava muškog heroja i njegovog navodnog oca.

Sasvim postupno, korak po korak, analizom postojećih dokumenata, bićemo jednog dana u mogućnosti da utvrdimo na kojem se nivou nalazio indoevropski mit o podzemnom svetu u zajedničkoj postojbini, kako su se do pojave pismenosti elaborirala stabla pojedinih naroda u njihovim mitologemama i kulturnim kontaktima, kojim putem je nastavljena racionalizacija primitivnih religija, teologije i filosofije. Poznavanje psihologije daje istraživanju jednu novu dimenziju. Psihologija ne može otkriti fakta, ali može, kao i filologija, astrologija i istorija, biti koristan putokaz gde ih treba tražiti.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari