Priča o Hodžisovoj delatnosti u Srbiji podrobno je izložena u nekoliko studija – mada je u njoj ostalo, kao što čemo videti, izvesnih nejasnoća i nedorečenosti – pa će ovde biti prikazana samo u širokim potezima, koliko je potrebno da bi se upotpunila slika o opštim okvirima unutar kojih su se razvijali britansko-srpski odnosi u ovom razdoblju.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Pred polazak za Srbiju (2. marta 1837) Hodžis je dobio uputstva da pažljivo prati nastojanja Rusije da proširi svoj uticaj u Srbiji, kao i da vodi računa da u slučaju bilo kakvog spora između kneza Miloša i ruskog konzula ne obavezuje britansku vladu.

Hodžis je naišao na vrlo dobar prijem kod kneza Miloša i uspostavio je, kako je smatrao, izuzetno prisne veze s njime. Već oko dva meseca posle svog dolaska on je javljao Palmerstonu da je stvorio povoljne uslove za zasnivanje i jačanje britanskog uticaja u Srbiji i da bi trebalo učvršćivati Miloševo dobro raspoloženje prema Velikoj Britaniji. Sudeći po njegovim izveštajima iz tog vremena i iz kasnijih meseci, Miloš i on su se često sastajali i vodili duge razgovore, pri čemu im je kao tumač služio Milošev lekar dr Bartolomeo Kunibert. Hodžis je hvalio Kuniberta kao poštenog i slobodoumnog čoveka, odanog Milošu, čije poverenje uživa, i vrsnog znalca prilika u Srbiji. Hodžis ga je koristio i kao svog doušnika, i za njegovo plaćanje dobijao je trideset funti godišnje od svog ministarstva. Iz istog vremena (avgust 1837) potiče i jedno pismo u kome Kunibert govori upravo ono što su Hodžis i njegov poslodavac želeli da čuju – kako je britanski predstavnik za kratko vreme mnogo doprineo prestižu svoje zemlje. „Ovde svet počinje zaista uviđati da Rusija nije jedina sila na svetu koja može činiti dobro ovoj zemlji.“ Da li ponet tim stvarnim ili prividnim uspesima na prvim koracima u svojoj diplomatskoj karijeri, ili svesno prekoračujući ovlašćenja koja je dobio na polasku, Hodžis se nije zadovoljio ulogom pažljivog i neutralnog posmatrača, nego se počeo sve više uplitati u politička zbivanja u Miloševoj Srbiji. Ostaje nejasno i zbog čega ga Palmerston, koji je iz njegovih izveštaja bio upoznat s tim njegovim aktivnostima, nije upozorio da igra ulogu koja mu nije namenjena.

Hodžisova diplomatska delatnost bila je prvenstveno usmerena na podsticanje otpora sve snažnijem ruskom uticaju. Objašnjavajući Palmerstonu stanje u Srbiji, on je pisao da Rusija namerava da Milošu nametne senat ili savet sastavljen od ljudi u koje ima poverenje i tako obezbedi sebi veliki uticaj u Srbiji. To bi, smatrao je Hodžis, bilo kobno po Tursku i zato je preporučivao da Britanija pruži Milošu svoju podršku. To uverenje i želja da učvrsti svoj odnos sa Milošem naveli su ga izgleda da mu na svoju ruku obeća pomoć Velike Britanije u slučaju da dođe do zaoštravanja njegovih odnosa s Rusima. Pri tome, on se izgleda rukovodio isključivo razlozima političke probitačnosti, jer je bio svestan nezadovoljstva naroda Miloševom autokratskom vladavinom, a o njegovim ličnim osobinama nije imao lepo mišljenje. „Kneževa prevrtljivost“, pisao je on u vezi s političkim prilikama u Srbiji, „povećava teškoće, a njegova urođena lukavost i besprincipijelnost navode me da sumnjam u njegovo političko poštenje“. Ipak, u želji da Miloša veže čvršće za Britaniju, predložio je da se knezu pošalje neko visoko odlikovanje, kakvo je ovaj već bio dobio od Austrije i Rusije. Osim toga, na Hodžisovu preporuku Milošu je iz Engleske poslata, kao prijateljski gest, znatna količina poljoprivrednih sprava i oruđa. (Engleska je tada bila na čelu fiziokratskog pokreta u Evropi, a bila je i na glasu po usavršenim tehnikama i oruđima za obrađivanje zemlje.)

Zahvaljujući takvim praktičnim demonstracijama prijateljstva i uvažavanja, Hodžis je uspeo da uspostavi bliske veze s Milošem. Miloš, sa svoje strane, ne samo da nije krio svoje prisne odnose s britanskim konzulom nego ih je, verovatno iz političkih razloga, i nametao oku javnosti. NJih dvojica su se javno posećivali, a u jednoj prilici kada je Miloš sa ženom i bratom, dvojicom sinova i dvadesetak članova pratnje bio na ručku kod Hodžisa, Beograd je bio posebno osvetljen.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari