Novčana pomoć teroristima išla je i preko mnogih albanskih humanitarnih organizacija, posebno onih iz Belgije. Jedna od najaktivnijih zajednica Albanaca u pomoći OVK bila je u Zagrebu. Ona je bila punkt iz koga se organizuje, koordinira podrška i pomoć teroristima OVK. Predsednik te zajednice bio je Tom Marku, koji je bio i predsednik kriznog štaba formiranog u martu 1998. godine.

Rukovodstvo zajednice i kriznog štaba održavali su stalne kontakte sa najvišim rukovodstvom OVK i predstavnicima vlade Republike Kosovo u egzilu. Pored Zagreba, krizni štabovi postojali su i u Rijeci, Šibeniku, Splitu i Zadru. Dominantna pomoć bila je u kupovini naoružanja i vojne opreme koja se brodovima iz Splita, Ploča i Pule transportovala preko italijanske luke Ankona u albansku luku Drač, a odatle za Kosovo i Metohiju. Neretko su kosovske teroriste finansirale razne institucije iz islamskih zemalja kao što je bila „Rabita“ iz Saudijske Arabije.

Šta to tamo peva Toni sa svojim haškim i engleskim prijateljima. Sudbina Kosova je u to vreme uveliko određena. Zapadu ni na kraj pameti nije bilo da preduzme bilo kakve represivne mere prema OVK, niti prema njenim finasijerima u inostranstvu. Vlada u egzilu nesmetano je funkcionisala. Američka politika prema Kosovu jasno je definisana u drugom Klintonovom mandatu, kada na mesto državnog sekretara dolazi Medlin Olbrajt. Ona je svoju politiku definisala još 1997. nakon turneje po zemljama biše Jugoslavije. Kao sveti cilj postavila je obaranje Miloševića, a kao prvu kaznenu meru odredila je buduću sudbinu Kosova. Eksplicitno Stejt department i Klinton su na stanovištu da Kosovo u budućnosti neće ni u kakvom obliku biti u sastavu Srbije. Već tada se razrađuju sve opcije pomoći OVK uključujući i vojnu pomoć.

Onda je jasno čime se hrane haški istražitelji kada im zrnevlje posipaju tipovi poput Tanića. Gluposti oko klanova Gega i Toska jednostavno ne mogu ni da komentarišem.

Ideja insajdera u svedočenju pred Haškim tribunalom, koja je dobila pravo građanstva na suđenju Miloševiću, nastavila je da živi na svim velikim procesima, uključujući i onaj protiv vođe srpskih radikala Vojislava Šešelja. Tako će se u tom svojstvu pojaviti Jovan Glamočanin, njegov bivši partijski drug, čovek koji je prvi okrnjio radikale, mnogo godina pre Tomislava Nikolića. Naime, on je sa sobom povukao deo srpskih radikala i osnovao Radikalnu stranku Nikola Pašić. Susret njih dvojice u haškoj sudnici bio je više nego komičan. Bilo je jasno da se Glamočanin prilično otvorio haškim istražiteljima, posebno nakon 5. oktobra. Vidi se iz svedočenja da je pričao svašta, da je potpisivao razne izjave, što na srpskom, što na engleskom jeziku, obećavao puno i kleo se za svaku reč. Računao Jovo u to vreme da će DOS pojesti sve stranke, da će njegovi bivši partijski drugovi nestati sa političke scene i da ga niko neće pitati šta to priča u Hagu. A kada je došao pred Šešelja ispalo je po onoj narodnoj „napravio Jova kola bez točkova“. Nije bilo jasno posle sat vremena čiji je Jova svedok ustvari bio, Šešeljev koji još nije započeo odbranu ili haškog Tužilaštva koje je upravo izvodilo svoje svedoke.

Stari komunisti, kasnije srpski radikali, kao nekada imali su razumevanja jedan za drugoga. Tužioci očajni, Šešelj likuje, a Jovo dokazuje da stara ljubav zaborava nema. A to što je tužiocima potpisao nekoliko izjava insajderskog tipa, koje su Šešelju trebalo da obezbede bar dvadeset godina robije, na sudu dovodi u pitanje. Pravda se da nije pročitao potpisano, da su ga istražitelji ucenjivali i maltretirali uz asistenciju koga drugo nego UDBE bez koje se ne može.

I on ima jednu bitnu podudarnost sa Tanićem, a to je kompromitujući materijal koji je za njega napravljen kada je od SRS odvajao deo budućih poslanika za svoju stranku. Nisam u to doba znao da je za njega Služba napravila bilo kakav kompromitujući materijal. To ću saznati tek 2001. godine.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari