Premda je za mnoge, možda čak za većinu turista, kulturni doživljaj važan motiv za putovanje – jer čak Diznilend i egzotičnost tropskih krajeva čine deo kulture – ovo područje nije mnogo darežljivo što se tiče mog predmeta.


Erik Hobsbaum: KRAJ KULTURE (7)

Erik Hobsbaum, jedan od najvažnijih svetskih istoričara modernog doba, u svojoj testamentarnoj knjizi „Kraj kulture“ napisao je istoriju XX veka iz ugla odnosa kulture i politike i kulture i društva. Status kulture Erik Hobsbaum vidi kao ključno obeležje jednog društva i jednog vremena. Zašto je teško stanje visoke kulture danas? Kuda idu kultura i umetnost? Zašto održavati festival u XXI veku? Zašto kultura ne sme biti prepuštena samo tržištu? Zašto strahujemo za sutrašnjicu? Danas objavljuje nekoliko delova knjige „Kraj kulture“, čiji je srpski izdavač Arhipelag.

 

Turizam postaje znatno važan u globalnoj ekonomiji – krajem veka on je već pokrivao dvanaest procenata svih radnih mesta – premda u kulturnom pogledu nije doneo bogzna šta novog. Evropa se već odavno navikla na masovni turizam. U stvari, na kraju XX veka ova je težnja toliko daleko otišla da su bile preduzete mere da se kontroliše i ograniči pristup velikim kulturnim središtima i događajima. Danas je ovo već uobičajena praksa, na primer, na važnim međunarodnim izložbama.

Novi vek će nužno ići ka tome da dalje uvodi kontrolu u ograničenja, ako ni zbog čega drugog stoga što se masom posetilaca fizički ne može upravljati u mestima kao što su Firenca i Venecija, ili pak kao što su skijaške staze i planinski vrhovi. U suprotnosti sa svetskim problemima čovekove sredine, ovakva lokalizovana zagađenja relativno su laka za rešavanje. I lokalno stanovništvo se već odavno naviklo na mase turista. Kao grupa, oni ne pripadaju našem efektivnom životu, premda naša privreda zavisi od njih. Oni se dugo ne zadržavaju. Mi se na njih žalimo samo kao što se žalimo na svakodnevne nedaće u masovnom društvu, poplave kamiona na autoputevima, teškoće u nalaženju prostora za parkiranje, pretrpane vagone podzemne železnice. Naravno, postoje i takvi turisti koje niko ne bi hteo, kao što su engleski fudbalski huligani, i s obzirom na to da su kratka putovanja na dužim stazama sve pristupačnija, nažalost, sve više je moguće da će izvesna odredišta u ovom veku, kao Ibica, biti čežnja (uglavnom mladih) varvara. Ali ovo po sebi nije ništa novo: veliki lučki gradovi za ovakve invazije vekovima već nude svoje Reperbanove i druge mornarske četvrti.

S druge strane, postoji bar još jedna vrsta turizma koja ne samo da donosi novac već pruža i druge prednosti lokalnom svetu te se zbog toga sa oduševljenjem ohrabruje, posebno u zabačenim krajevima. I to naročito otkad je došlo do povećane kolonizacije takozvanih drugih kuća srednjih klasa. Otuda u poslednjim godinama skokovit porast posebno kulturnog turizma koji će potrajati i u novom veku. Danas u Evropi postoji bar hiljadu i tri stotine kulturnih festivala. Moja porodica ima kućicu u graničnom predelu između Engleske i Velsa. U toku leta u našem je dosegu, na rastojanju od nekoliko desetina kilometara, u raznim pravcima, jedan mali festival klasične muzike, jedan važan književni festival, koji u ovaj kraj privlači međunarodnu ili barem anglo-američku publiku. Ovi posetioci u malom obližnjem istorijskom gradu mogu da otkriju, između ostalog, i nekoliko restorana s „mišlenovim“ zvezdicama. Ovaj model, vrlo verovatno, nastaviće da se razvija u novom veku, ali nam neće doneti mnogo neočekivanog. Prema tome, o kulturnom učinku turizma u XXI veku tu nema mnogo toga da se kaže.

Nova vrsta globalnog poslovnog putnika verovatno da je zanimljiva, jer nas vodi u novi svet globalizacije. Pošto ovde imamo posla s nekoliko stotina hiljada osoba, već su stvorena dva potpuno originalna kulturna pravca: to će reći, međunarodni dnevnik (i to isključivo anglofonog karaktera) – ovde imam u vidu Herald Tribjun – i poseban paket televizijskih programa koje nude internacionalni hoteli. Ono što je zanimljivo kod ovih medija nije samo to što se obraćaju globalnoj publici, ili barem onoj koja danas može biti u Moskvi a sutra u Meksiku, te su joj nužni globalni meteorološki izveštaji, kao i da bude obaveštena (na primer, svake nedelje u Fajnenšal tajmsu) o onome što kultura nudi na svetskom planu. Kao što je svakom hotelskom gostu poznato, to je mešavina globalnih, nacionalnih i lokalnih informacija, kao što su televizijske, s lično odabranim zabavnim programom, što će reći, pre svega, filmovima. Književnost je praktično odsutna; ostale vizuelne umetnosti obitavaju negde na krajnjim marginama; sem u vezi s filmom, muzika u internacionalnim hotelima je tu uglavnom kao pozadina, ako je uopšte i ima. Danas je već tipično za savremeno doživljavanje muzike da prilike u kojima se neko usredsređuje na slušanje ili lično muziciranje – kao što su posete koncertima ili pevanje u kadi – predstavljaju samo delić muzike koju dnevno apsorbujemo. Pored moderne tehnologije, i uskoro sigurno preko interneta, skoro stoprocentno je privatno dostupna i stoga nezavisna od javnih medija.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari