Ponašanje generala Kadijevića

Branko Mamula: SLUČAJ JUGOSLAVIJA (30)

Branko Mamula je rođen 1921. godine u Slavskom Polju, opština Vrginmost, na Kordunu u Hrvatskoj. Učesnik je NOR od 1941 do 1945. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Autor je knjiga: Mornarice na velikim i malim morima, Suvremeni svijet i naša odbrana i Odbrana malih zemalja, koje su prevođene na nekoliko svjetskih jezika. Umirovljen je 1988. godine. Knjigu Slučaj Jugoslavija objavio je 2000, a mi predstavljamo najzanimljivije delove iz 2. dopunjenog izdanja, koje su izdali Dan Graf i Club Plus.

Sve nadalje je politička i međunarodna pravna tehnika, a četvorogodišnji rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini izravna tragična posljedica.

Kada je u pitanju odluka Armije da li se angažirati u Sloveniji, međunarodne utjecaje stavljam u zadnji plan. Činim to iz dva bitna razloga: političkog stava i vojne spremnosti EZ.

Kako je poznato, politički stav EZ, kao SAD i SSSR-a bio je da se očuva jedinstvena Jugoslavija. Sasvim neobjektivne primjedbe Njemačke i Velike Britanije na ponašanje JNA u Sloveniji nisu značile i vojnu intervenciju NATO-a, pogotovu ne odmah. Mehanizam usaglašavanja među zemljama članicama je vrlo dug, ako je suglasnost uopće bilo moguće postići za miješanje u zemlji izvan zone odgovornosti zapadne vojne alijanse. Neizvjesno u takvom slučaju je bilo i ponašanje SSSR-a, koliko god da je već bio onemoćao, i čitav niz drugih okolnosti u otvaranju rata s Jugoslavijom, kada ona nikoga ne ugrožava, samo brani svoj državni suverenitet i teritorijalnu cjelovitost.

O ponašanju generala Kadijevića tih dana B. Jović cinično primjećuje: „… Više puta u toku dana obavljena je konsultacija s generalom Kadijevićem o stanju u Sloveniji i akciji koju treba preduzeti… U toku jednog dana on pravi strašne evolucije: od toga da se odlučnom akcijom mora povratiti moral vojske, do toga da svi njegovi generali misle da je svaki miran put bolji, da nikako ne prihvataju rat i da ‘neka dođe crni đavo’, a kamo li Evropska misija samo neka smiri stanje.“

Ne znam što je gospodinu Joviću mogao reći general Kadijević, ali mi je sasvim poznato da je, osim rijetkih iznimaka, raspoloženje njegovih generala bilo upravo obrnuto. Oni su očekivali i zahtijevali operaciju u Sloveniju. Bili su potpuno svjesni da drugačija odluka znači kraj JNA i Jugoslavije.

Odbačen od armijskih starješina, ismijan i omalovažen u Predsjedništvu i među republičkim vođama, general Kadijević nije više imao nikakvih uvjeta da komanduje Armijom, a ona se brzo kretala svom raspadu – formiranju nacionalnih vojski i građanskom ratu.

Meni lično je ostalo da razmislim i odlučim se za jedno od rješenja – priznati potpuni poraz i dignuti ruke od svega, ili pokušati spasiti ono što se može, barem spriječiti rat velikih razmjera u Hrvatskoj, gdje je već otpočeo i širio se, a u Bosni se pripremao.

Kraj