Preokret u javnom mnjenju

Branko Mamula: SLUČAJ JUGOSLAVIJA (26)

Branko Mamula je rođen 1921. godine u Slavskom Polju, opština Vrginmost, na Kordunu u Hrvatskoj. Učesnik je NOR od 1941 do 1945. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Autor je knjiga: Mornarice na velikim i malim morima, Suvremeni svijet i naša odbrana i Odbrana malih zemalja, koje su prevođene na nekoliko svjetskih jezika. Umirovljen je 1988. godine. Knjigu Slučaj Jugoslavija objavio je 2000, a mi predstavljamo najzanimljivije delove iz 2. dopunjenog izdanja, koje su izdali Dan Graf i Club Plus.

Ako bi se to i dogodilo, morali bismo biti spremni da ih kratkim postupkom uklonimo i onemogućimo da nas ometaju ili nam se otvoreno suprotstave. Masmediji i sredstva informiranja u tom slučaju bila bi stavljena pod kontrolu JNA. Generalštab je imao pripremljen plan za takav slučaj. Ključno je bilo da li će Kadijević prihvatiti da se krene s operacijom ponovnog posjedanja granica SFRJ u Sloveniji, i da li će to učiniti odmah dok se ne dogodi očekivani međunarodni presedan – priznavanje Slovenije.

Kadijević se, bez mnogo riječi, složio s tim da se počne s pripremama, a mene je molio da preuzmem posao planiranja s generalnom Adžićem, za koga je rekao da je pod vrlo teškim pritiskom neuspjeha u Sloveniji, za što se smatra lično odgovornim. Nije mi izgledalo pametnim da se načelniku Generalštaba miješam u posao planiranja operacije, ali sam prihvatio da se s Adžićem dogovorim o ključnim pitanjima, a njemu da ostavim da napravi plan i organiziranje priprema.

Sastanak je nastavljen. Kadijević je saopćio odluku o pripremama operacije u Sloveniji, dao redosljed radnji i odredio rok od četiri dana za gotovost. Na kraju je, prema dogovoru, prisutne upoznao o mojoj ulozi. General Adžić je disciplinirano primio zadatak i moje učešće, imao sam utisak da je zadovoljan što će se moći sa mnom neposredno posavjetovati. Bez zadržavanja, Adžić i ja smo krenuli u operativnu salu Generalštaba, bilo je rano jutro 2. jula 1991. Izložio sam cilj i svoju zamisao operacije, a zatim smo razgovarali o snagama, načinu njihovog dovođenja i angažiranja, o vazduhoplovnoj podršci, obavještajno-bezbjednosnim mjerama, zadacima specijalnih jedinica i drugim važnim faktorima operacije. Nisam prelazio okvire operacije u Sloveniji. Sve ostalo ticalo se ministra odbrane, generala Kadijevića i njegove uloge u raspletu krize: kako, koliko i koga od suradnika i potčinjenih upoznati i kakve im zadatke postaviti.

Povukao sam se i pokušao još jedanput preispitati faktore utjecaja na jugoslavensku krizu i njezino moguće rješenje u novostvorenim uslovima. Dolazio sam do slijedećih zaključaka:

– Slovenija je napadom svoje TO na JNA i nasilnim otcjepljenjem zabrinula EZ, probudila i skrenula joj pažnju da se nešto ozbiljno događa na jugoistoku Evrope, u Jugoslaviji. Neizvjesno je bilo da li će se sukob koji se otvarao preliti preko naših granica i ugroziti region. Nije bilo sumnje da će miješanje EZ ići naruku cijepanju Jugoslavije iz najmanje dva razloga: odbrane ljudskih sloboda i demokratskih prava malih naroda, a u slučaju Slovenije i Hrvatske građani su se na referendumima izjasnili za suverene nacionalne države, i presudnog uticaja Njemačke u EZ čiji je stav prema cijepanju Jugoslavije bio općepoznat.

– Vanjska intervencija u slučaju odlučnog nastupa JNA bila je malo vjerojatna. EZ nije imala snaga za tu namjenu, a još manje odlučnosti da to učini. Ako bi i došlo do intervencije, to ne bi bilo izvodivo prije od mjesec dana, a dotle bi se situacija u zemlji stavila pod kontrolu. Treba imati u vidu da NATO ima ograničenja u svom angažiranju izvan zemalja članica. Na području Balkana mora se u tom slučaju očekivati i angažiranje druge strane – SSSR-a sa svim neizvjesnim ishodom za Evropu i svijet.

– Preokret u javnom mnjenju kod svih naših naroda dogodio bi se onog časa kada JNA postigne prvi krupan uspjeh u odlučnoj odbrani Jugoslavije. Sprečavanje da se Jugoslavija cijepa imalo bi takav značaj. I kada se masmediji i sredstva informiranja oduzmu nacionalističkim rukovodstvima u svim republikama, saopće pravi ciljevi JNA i mjere koje ona preduzima, podrži proces reformi i otvori opća jugoslavenska rasprava o promjenama u organiziranju državne zajednice, svima u Jugoslaviji JNA bi dala realnu nadu da je moguće sačuvati državnu zajednicu i provesti reforme koje zahtijevaju građani i narodi, kao i samo vrijeme u koje smo zakoračili.

Nastavlja se