Nedavno je održana ugledna međunarodna debata o savremenoj upotrebi hemijskog oružja u Siriji, praksi koju su svi sa pravom osudili.

Tokom te debate teško da je bilo ko želeo da spomene ulogu našeg nacionalnog heroja u naporima da se upotrebi gas tokom Prvog svetskog rata. On je želeo da upotrebi otrovni gas protiv Turaka na Galipolju, i jedan od njegovih najvećih doprinosa na poziciji ministra za naoružanje bio je da obezbedi – tokom jednog meseca 1918. – da trećina granata koje su ispaljivali britanski topovi sadrži iperit. Do te mere je bio oduševljen ovim plikavcem, da su njegovi generali morali da ga obuzdavaju od njegove upotrebe i tokom Drugog svetskog rata.

Čerčil ne samo da je poslao hiljade da poginu na Galipolju („Vaš otac je kod Dardanela poslao mog oca u smrt“, jedan Itonjanin je rekao njegovom sinu Randolfu kada je stigao u školu). Naredio je uništenje francuske flote 1940, naredio je tepih bombardovanje u Nemačkoj – doneo je odluku koju bi svaki savremeni političar smatrao nezamislivom, a on ju je doneo energično i pun samopouzdanja. Ipak, sasvim je jasno da postoji ogromna razlika između ličnosti koje se bore svom snagom kada ih neko napadne, i ličnosti koja je toliko ratoborna da je ona sama uzrok konflikta. Postoji razlika između agresije i otpora; ili barem između napada i kontranapada.

Naravno, želeo je da stekne slavu u imperijalnim ratovima kasnog viktorijanskog perioda. To ne znači da se slagao sa ciljevima za koje se borio. Setite se njegovog zgražanja na to kako se Kičner odnosio prema Mahdijevom grobu, ili njegovog napada na „zločinački i kukavički“ rat na severozapadnoj granici. Prezirao je ničim izazvanu imperijalističku agresiju i šovinizam. Nije verovao u ratovanje iz razloga čistog kolonijalnog ekspanzionizma. Ove liberalne poglede je sa viktorijanskih bojnih polja preneo u edvardijansku vladu.

Jednog jutra u februaru 1906. godine bio je na poslu kao mlađi ministar u ministarstvu za kolonije, kada su ga prekinuli u radu. Ispred je bio posetilac. Edi Marš je pokušao da je otkači, ali ona se nije dala. Bila je visoka, zgodna žena po imenu Flora Lugard i predstavljala je neku vrstu Budike Britanske imperije. Inače, Budika je bila kraljica Icena i drugih britanskih plemena. Predvodila je pobunu protiv rimskih osvajača u Britaniji 60. i 61. godine, u doba vladavine cara Nerona. Iako je tokom pobune ubijeno oko 70.000 Rimljana, pobuna je ipak ugušena, a Budika je izvršila samoubistvo. Od tada do danas je postala važan kulturni simbol britanskog odolevanja osvajačima sa kontinenta.Dok je bila na poziciji kolonijalnog urednika Tajmsa Flora Lugard je skovalaime „Nigerija“ kojim je nazvana ta velika država. Međutim, bila je i poznata po tome što je bila nezamislivo bezosećajna. Kasno se udala za poznatog koljača domorodaca po imenu ser Frederik Lugard, a njena misija je bila da mladom „momku“ (kako je opisala Čerčila) objasni kako treba da se vodi prokleta Zapadna Afrika. Njena zamisao je bila da je njoj i njenom mužu ustupe kao satrapiju, da bi oni mogli njome da upravljaju onako kako oni žele: ponekad iz Londona, ponekad na licu mesta, ali uvek uz obimnu upotrebu najboljeg, dobro podmazanog, modernog oružja.

Shvatila je da „momak“ dobro zna ko je ona, kao i da zna sve o njenom mužu. Već je uvideo na koji način se ponaša ser Frederik sa brkovima kao u morža – kolibe od trave su spaljivane, hiljade nenaoružanih pripadnika plemena ubijano je granatama i kuršumima. Čerčil je zapisao da je „hronično krvoproliće besmisleno i uznemirujuće“. „Ceo ovaj poduhvat će verovatno biti pogrešno shvaćen od strane onih koji nisu upoznati sa imperijalnom terminologijom, kao što je ubistvo starosedelaca i otimanje njihove zemlje“, rekao je. Flori Lagard je rekao – prilično ljubazno – da ne odobrava njen pristup. Time su otpočeli ideološko neprijateljstvo. Sprečio je plan Lugardovih da postanu car i carica „sparne Rusije“ u zapadnoj Africi. Lugard je poslat u Hongkong. Flora Lugard je, kod svih koji su želeli da je slušaju, govorila da je Čerčil pogrešio; da moć počiva u pištolju i da je taj način jedini na koji se može upravljati Afrikom.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari