Rasipanje Srba u Hrvatskoj

Branko Mamula: SLUČAJ JUGOSLAVIJA (16)

Branko Mamula je rođen 1921. godine u Slavskom Polju, opština Vrginmost, na Kordunu u Hrvatskoj. Učesnik je NOR od 1941 do 1945. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Autor je knjiga: Mornarice na velikim i malim morima, Suvremeni svijet i naša odbrana i Odbrana malih zemalja, koje su prevođene na nekoliko svjetskih jezika. Umirovljen je 1988. godine. Knjigu Slučaj Jugoslavija objavio je 2000, a mi predstavljamo najzanimljivije delove iz 2. dopunjenog izdanja, koje su izdali Dan Graf i Club Plus.

Nesumnjivo je da je Latin, kao većina ljudi u Saboru, bio uvjeren da HDZ dolazi na vlast i da im se ne smiju zamjerati. Karijeristi nisu gubili vrijeme i počeli su prelaziti u HDZ iz istih onih pobuda iz kojih su zadnjih godinu dana ulazili u SK:

Izbori u aprilu 1990. doveli su HDZ na vlast. Komunisti – SKH – SDP dobili su oko 38 odsto glasova. Veliki broj glasova donijeli su im Srbi koji su listom glasali za njih. Time je SDP preuzela velike i krupne obaveze, od kojih je najznačajnija bila da se u novom ustavu očuva državna ravnopravnost Srba s Hrvatima. Bez ove ustavne garancije, uz ono što su čuli na Konvenciji HDZ i u predizbornoj kampanji, Srbi se nisu mogli osjećati sigurnima. Sjećanja na zločine ustaša iz 1941. bila su još svježa, a mogućnost da se ponove vrlo izvjesna.

Republika Hrvatska proglašena je 30. maja, a 22. decembra 1990. donijet je novi ustav. Po ovom ustavu Srbi su izvlašćeni kao ravnopravan, konstitutivan narod u Hrvatskoj. U srpske porodice i u cijelinu srpske zajednice u Hrvatskoj unijet je strah. Ni od kuda nije bilo garancija. Federalni organi su bili nemoćni. Nemoć se osjećala u čitavoj zemlji, u svim segmentima života, radio je tko je što htio i kako je htio – u Sloveniji, u Srbiji, a sada i u Hrvatskoj. Uvjerenje Srba u Hrvatskoj da će ih zaštititi komunisti SKH-SDP za koje su glasali brzo se topilo i prerastalo u razočaranje. Smatrali su se izdanima, prepuštenima na milost i nemilost hrvatskim ekstremistima HDZ-a.

Bezizlaz Srba iskoristila je Srpska demokratska stranka (SDS), osnovana krajem osamdesetih u sjevernoj Dalmaciji na čelu s dr Jovanom Raškovićem. Utemeljena na antikomunizmu, ona je povela borbu za okupljanje Srba i zaštitu njihovih nacionalnih interesa. Prioritetan zadatak joj je bio da u srpskom narodu iskorijeni utjecaj Srba komunista, ljudi s ugledom – generala JNA prije svih. Račan i SDP više nisu bili problem, prevareni Srbi su im okrenuli leđa. Prolazeći kao kroz sir, SDS je urušavao nekadašnje bastione antifašističke borbe – partizanski Kordun i Liku, Baniju, Slavoniju i Baranju. U ljeto 1990. nacionalistička podijela u Hrvatskoj na HDZ i SDS bila je završena, a u augustu započinju prvi oružani sukobi – u Benkovcu i Kninskoj krajini.

Rukovodstvo Srbije počinje se direktno miješati u nastale prilike u Hrvatskoj. Motivi su nađeni na humanom i moralnom planu – da se zaštiti srpski narod od ustaške opasnosti; političkom – da se spriječi SDS, i posebno dr Jovan Rašković, da preuzme kontrolu nad Srbima i tako se izbjegne rat s Hrvatima; u nacionalnim pravima – da se obrazuje etnička i teritorijalna autonomija Srba u Hrvatskoj: ako imaju pravo na samoopredjeljenje i otcjepljenje Hrvati u Jugoslaviji, onda isto takvo pravo imaju Srbi u Hrvatskoj. Malo toga bi se moglo primijetiti ovim principima da su uzeti kao tema akademske rasprave. Ali pitanje Hrvatske u Jugoslaviji poslije pobjede HDZ-a, i Srba u Hrvatskoj u vrijeme kada se ubrzava proces cijepanja Jugoslavije, najmanje je bilo akademsko pitanje.

Stav Srbije u procesima koji su se otvorili nakon dolaska Tuđmana i HDZ-a na vlast u Hrvatskoj može se sagledati iz razgovora koje je krajem juna vodio predsjednik Predsjedništva SFRJ Borisav Jović s generalom Kadijevićem i s predsjednikom SR Srbije Slobodanom Miloševićem:

„Kažem Veljku, da bi ih najradije isterao iz Jugoslavije (Sloveniju i Hrvatsku, op. B. Mamula) jednostavnim prosecanjem granice i proglašenjem da su se svojim odlukama sami doveli u tu situaciju, ali ne znam što da radimo sa Srbima u Hrvatskoj!… Da se razredi akcija u tom smeru, sa varijantama da se pre konačnog isterivanja održi referendum na osnovu koga bi se odlučilo gde izvršiti razgraničenje. Veljko se slaže…“

Nastavlja se