Kraj je jula 1940. godine. Britanija je u potpuno bezizlaznoj situaciji. Poslednji pripadnici Britanskih ekspedicionih snaga su odavno najureni iz Francuske.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Nemci rade na uništenju RAF-a. Čerčil je u otišao u inspekciju odbrane u Hartlpulu – gradu koji je poznat po tome što su ga nemački brodovi granatirali tokom Velikog rata.

Zastaje ispred britanskog vojnika koji nosi američko oružje – tompson, mašinku iz 1928. godine. Čerčil ga uhvati za burence i istrgne iz vojnikovih ruku. Podigao je automat, cev okrenuo na dole, zatim ga podigao, kao da je u patroli Britanske obalske straže. Lice je okrenuo ka kameri – kao rezultat je nastala fotografija koja je postala jedan od primera njegove odlučnosti da istraje.

Fotografija je bila toliko snažna i toliko je privlačila pažnju, da je postala sredstvo propagande na obe strane. Gebels je odmah štampao letak na kome je Čerčil sa ovom mašinkom da bi ga optužio da je ratni zločinac i gangster – čovek koji je voleo da maše istom spravom za ubijanje kao i Al Kapone.

I Britanci su koristili ovu fotografiju, mada bi oni isekli vojnika sa šlemom koji je bio pored – a i propagandna poruka britanske strane je bila nešto drugačija. Da, poručuje fotografija (koju možete videti na različitim šoljama, podmetačima za čaj i posterima): naše ratne snage zaista predvodi civil u poznim godinama, čovek koji je toliko van vremena da još nosi visoki „kembridž“ polucilindar, šešir koji je još 1919. godine kupio kod Loka u ulici Sent DŽejms – još čuvaju taj račun u arhivi – a koji je posle godinu dana izašao iz mode.

Da, imao je isti ukus za opremu za glavu kao i Sten Laurel, i da nosio je leptir mašnu na tufne, odelo na tanke pruge, tako da je izgledao kao seoski advokat. Ipak, reći ću vam nešto – poster poručuje gledaocu – ovaj Čerčil je mnogo puta pucao iz te mašinke. On zna kako da nategne oroz i da je napuni.

Zna kako se rukuje automatskom puškom i zna kako se iz nje puca. Ako bih upotrebio frazu rekao ih da ima nečeg simboličnog u toj fotografiji, jer je 1940. Čerčil već postajao simbol – u bukvalnom smislu.

Preobražavao je sebe u duh nacije, u sam simbol prkosa. Posmatrajte te okrugle obraze, nagoveštaj radosti na usnama, iskreni pogled u očima. On je projektovao lik naočitog džentlmena koji je dva veka ili više otelotvoravao borbeni-ali-veseli odgovor Britanaca na sve velike kontinentalne kombinacije. Postao je Džon Bul, a delio je i mnoge očigledne kvalitete sa likom iz osamnaestog veka koji je personifikovao Englesku – najpoznatiji sa slika i propagande iz Napoleonove ere.

On je debeo, veseo, vodi luksuzan život, goropadan – toliki patriota da su mnogi smatrali da je njegovo rodoljublje preterano i nepotrebno, međutim, koje je u tom trenutku, tokom te krize, delovalo u potpunosti prikladno. Ne verujem da bi bilo ko od njegovih rivala uspeo u tome – ni Halifaks, ni Čemberlen, ni Staford Krips, ni Idn, ni Atli – ni jedan od njih.

Ni jedan drugi vodeći britanski političar tog vremena ne bi mogao da ponese tu mašinku bez posledica (i zaista, to je još zlatno pravilo fotografisanja za sve političare: „ne dirajte oružje!“ upozoravaju fotografi). Niko od njih nije posedovao potrebnu drskost, i niko od njih nije posedovao karakter, lik, harizmu i probojnost Čerčila.

Da biste vodili zemlju tokom rata, da biste ljude držali zajedno u trenucima duboke zabrinutosti, morate se „povezati“ sa njima – da upotrebim ovde moderan politički žargon – na jedan dubok i emotivan način. Nije bilo dovoljno samo apelovati na logiku i inat. Nije mogao samo da ih podstiče da budu hrabri.

Morao je da privuče njihovu pažnju, da ih bodri, da ih podigne; ako je potrebno čak i da ih nasmeje, ili, možda i bolje, da ih natera da se smeju svojim neprijateljima. Da bi pokrenuo britanski narod, morao je na određenom nivou da se identifikuje sa njima – sa onim odlikama njihovog karaktera za koje su i on i oni smatrali da čine osnove nacionalne duše.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari