Predsednik Srbije u kampanji nije neposredno pozivao da se glasa za Socijalističku partiju, ali je svakim obraćanjem javnosti davao do znanja da su državni interesi iznad partijskih.


Mihal Ramač: 1993 – GODINA KOJU SU POJELE NULE /24

Mihal Ramač (1951), novinar, književnik i prevodilac, objavio je šest zbirki pesama, knjige političkih eseja „Povest o početku kraja”, „S one strane snova” i „6. oktobar”, preveo na rusinski i s rusinskog tridesetak knjiga. Bio je glavni i odgovorni urednik dnevnih listova Naša Borba, Vojvodina i Danas. Radi u Radio-televiziji Vojvodine. Prema tekstu koji objavljujemo kao feljton snimljena je televizijska serija u šest epizoda, koja je emitovana tokom novembra i decembra 2013. godine.

 

Na osnovu njegovih reči birači mogu da zaključe da se za ostvarivanje državnih i nacionalnih interesa bori se jedino vlast, odnosno vladajuća partija.

Članovi Miloševićeve partije koriste svaku priliku kako bi podsetili pripadnike nacionalnih manjina da se od njih očekuje lojalnost. Slobodan Elezović, poslanik SPS iz Vrbasa, ističe: „Građani Srbije, kao i svi socijalisti, uvažavaju mađarsku kulturu, visoke civilizacijske domete i priznate veličine ove nacije. Bilo bi ne samo lepo, već i uputno, da to čine (u odnosu na Srbe), pripadnici i simpatizeri DZVM. Oni moraju da znaju da je bolja rđava godina od rđavog suseda. I da se bolje ograditi dobrim susedom, nego dobrom ogradom“. Njegova koleginica Ana Prčić, poslanica iz Subotice, ukazuje: „Pred jezom laži i ignorisanja, pod podmuklom najezdom šovinizma, lokalna samouprava izglasala je izmenu opštinskog Statuta, pa će, tako, umesto 10. oktobra, dana kada je Subotica oslobođena od fašizma, ovaj grad obeležavati kao svoj dan – 1. septembar, kada je Austrijanka Marija Terezija proglasila ovaj grad – slobodnim kraljevskim gradom!“

Miloševićeva supruga Mira Marković gleda u budućnost sasvim drugačije nego njegove pristalice: „Dok društvom ne ovlada svest da je 21. vek pred nama a 19. za nama, dok organizaciju društva ne uzmu u svoje ruke oni koji tu budućnost razumeju, odnosno koji imaju njenu viziju i sposobnost da tu viziju realizuju, a prestanu da se organizacijom društva baše prašnjavi i dosadni „poštovaoci tradicije“, neće biti napretka. Ostaćemo na rubu epohe usamljeni, smešni i zaboravljeni“.

Srpska radikalna stranka podržava Miloševićevu velikodržavnu politiku, odnosno ratne ciljeve, pa kritiku režima ograničava na unutrašnja pitanja. Na predizbornom mitingu u Novom Sadu govorili su Vojislav Šešelj, Rade Leskovac, Nikola Poplašen, Igor Mirović. Šef radikala izjavljuje: „Ne obećavamo čuda ni med ni mleko, obećavamo znoj, odricanja, patnje, ali to će doneti promene. Dolaskom na vlast, srpski radikali će uništiti kriminal i korupciju u državnom vrhu“.

Unutrašnje promene najavljuje i Arkan. On u Kruševcu obećava: „Ukoliko dobijem vaše glasove ispuniću ono što sam još ranije obećao, a to je da prestonicu Srbije vratim u vaš grad, u Kruševac. Vratiću Kruševcu nekadašnji carski sjaj kakav je imao u doba kneza Lazara. Vratiću u Kruševac ambasade i učiniću da on postane diplomatski centar Evrope“.

Ni Ražnatović ni njegovi saradnici ne zaboravljaju da im je Milošević dao zadatak da što je moguće ružnije govore o radikalima. Borisav Pelević izjavljuje: „Arkan se borio u ovom ratu na čelu svojih boraca i bio je svugde na ratištu gde je trebalo pomoći srpskom narodu, dok je Šešelj napustio BiH, došao u Srbiju i u rat potom povukao našu decu, loše obučenu… Dok se Ražnatović borio, gospodin Šešelj se borio za trpezom sa pečenim jaganjcima“.

Milošević je 14. decembra primio delegaciju seljaka. Zajednički je ocenjeno da je „seljak bio i ostao stub i oslonac čitavog društva i da će poljoprivreda i ubuduće predstavljati jedan od najznačajnijih prioriteta razvoja Srbije“. U skladu sa svojim načinom vladanja, Milošević se više neće sretati s ljudima koje iskoristi onda kada su mu potrebni. Seljake je ignorisao i u retkim prilikama kad je odlazio u unutrašnjost.

Istog dana održan je miting Deposa u Novom Sadu i predizborna konvencija Demokratske stranke u Domu sindikata u Beogradu. Televizija ove skupove pominje tek sa nekoliko rečenica, izjednačujući ih s okupljanjima stranaka i grupa građana stvorenih za jednokratnu upotrebu.

Opozicija neprestano ukazuje na tešku ekonomsku situaciju, jer procenjuje da će time pridobiti nezadovoljne birače. Srpski pokret obnove preko svoje dobrotvorne organizacije Spona organizuje podelu hrane gladnima i siromašnima u mnogim mestima.

Od 113 registrovanih stranaka, na izborima učestvuje njih 38, uz sedam koalicija i 39 grupa građana sa 5.100 kandidata. To dodatno zbunjuje prosečnog birača, a mnoge neodlučne navodi da glasaju za vlast.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari