Jesu li vas nekad zvali „na ribanje“ u Opštinu, u Komitet?
Išao sam ponekad, ali nisam išao na preslišavanje. Išao sam kad su me zvali da primim neko priznanje. Preslišavanja nije bilo. Niko nikad nije postavio pitanje ko su ovi Amerikanci, šta oni rade ovde… Sigurno je da je Komitet sve znao i sve podržavao, nije bilo negativnih konotacija.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Vi ste pred sankcije napravili najveći posao s Gudričom?

Jeste, najveći po obimu. Kad smo krenuli najbolje i kad smo mogli da prođemo najbolje naleteli smo na – embargo i sankcije.

Radite s Gudričom do sankcija?

Oni su ljudi išli u američku vladu i objašnjavali da je u Pirotu Gudričeva firma i da treba da bude izuzeta iz sankcija. Vlada im to nije dozvolila, ja sam bio u NJujorku sa još jednim kolegom iz Pirota, došli su dvojica kolega iz Gudriča – jedan iz investicionog odeljenja i jedan pravnik – sastali smo se u hotelu, ispričali su nam sve što je bilo i saopštili nam: „rečeno nam je da sve razumeju ali da ne mogu da nas oslobode sankcija jer bi to bio izuzetak koji oni ne mogu da sprovedu i da Gudrič mora da se skloni od Tigra i Pirota“. To je bio zadnji kontakt, dali su nam što su mogli od dokumentacije i rekli „čuvajte se dok se ne vidimo“.

I kad ste se videli sledeći put?

Pa, '96. godine sa istom tom dvojicom ljudi koji su tada došli u Beograd, ali s delegacijom Mišlena. U međuvremenu, Mišlen je kupio Gudrič i oni su preneli Mišlenu mnogo dobrih iskustava s Tigrom. Pregovori o toj kupovini počeli su još '88. godine.

Šta radi Tigar u zemlji pod sankcijama? Vi postajete generalni direktor? Da li vam je prva rečenica bila „ko me gurnu u ovo“?

Pa jeste, u najgore vreme. E, to je bio jedan izuzetno težak period.

Priča se da ste u vreme bombardovanja svaku noć provodili u fabrici?

Nisam izlazio iz fabrike, ne bih dozvolio sebi da preživim da je kojim slučajem pala bomba na fabriku. Tadašnji resorni ministar mi napisao pismo da sklonim sav zapaljivi materijal na bezbedno mesto, a ja u skladištu imam 4.000 tona mazuta i 10.000 tona kaučuka. I načelnik okruga dobio depešu i odmah mi piše i kaže da sklonim materijal na sigurno mesto. Ministru nisam mogao ništa da kažem ali odmah okrenem telefon i kažem načelniku okruga „Đoko dođi kod mene i ponesi kofu, će ti dam malo mazut da poneseš i da sakriješ od bombi“. Bio je korektan, došao je da razgovaramo, da pokušam da razumem njegovu situaciju, neću da kažem šta sam mu sve rekao.

Svaku noć, čekam sa ljudima iz obezbeđenja. Radnike nisam držao noću, samo danju, hvatali smo vreme kad idu da bombarduju, uglavnom ujutru pre šest sati su bili glavni udari na postrojena kao Tigar i u to vreme smo izbegavali da radnici budu u fabrici.

Prolazio sam mnogo puta pored mesta gde padaju bombe. Na nekoliko mesta prošao sam pet minuta pre bombi. Morao sam dosta da se krećem, za vojsku smo davali što je moralo da se daje, jednostavno smo odradili ono što je bio opšti interes i to što se od nas tražilo i da ostanemo čitavi. Poštovali smo uzbunu prvo vreme, posle niko više nije išao da se krije nego smo radili.

Taj period mi je skratio život za 10 godina.

Da se vratimo u devedesete: dok se vi trudite da Tigar održite u životu u svetu se odigravaju krupne promene?

Tigar uspeva da sprovodi strategiju minimuma i da preživi devedesete. Dok drugi, koji su bili značajno ispod Tigra, tih godina ulaze u punu ekspanziju, Tigar se bori da preživi. Znači, 2000. godine proces globalizacije u Evropi je završen, ostala je bila još Rumunija, ali je i ona bila završena pre Tigra.

Mi smo zbog embarga ostali usamljeno ostrvo u globalizovanoj Evropi.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari