Plan operacije u Sloveniji radio se u Generalštabu.

Branko Mamula: SLUČAJ JUGOSLAVIJA (28)

Branko Mamula je rođen 1921. godine u Slavskom Polju, opština Vrginmost, na Kordunu u Hrvatskoj. Učesnik je NOR od 1941 do 1945. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Autor je knjiga: Mornarice na velikim i malim morima, Suvremeni svijet i naša odbrana i Odbrana malih zemalja, koje su prevođene na nekoliko svjetskih jezika. Umirovljen je 1988. godine. Knjigu Slučaj Jugoslavija objavio je 2000, a mi predstavljamo najzanimljivije delove iz 2. dopunjenog izdanja, koje su izdali Dan Graf i Club Plus.

 

Pokušao sam uporedo razraditi opću zamisao za operacije u Hrvatskoj, svjestan da će se JNA odmah poslije završetka operacije u Sloveniji (a možda i istovremeno) suočiti s razrješavanjem vojnopolitičke situacije u Hrvatskoj. Došao sam do zaključka:

1. Jaka grupacija JNA poslije operacije u Sloveniji da izolira Hrvatsku sa zapada;

2. Snagama dovedenim u rejone Korduna, Banije i Bosanske Krajine s linije Karlovac-Sisak-Novska-Nova Gradiška da se priđe oslobađanju garnizona u središnjoj Hrvatskoj sa Zagrebom kao glavnim ciljem, a izbijanjem na rijeku Dravu i granicu s Mađarskom da se spriječi pristizanje naoružanja i pomoći ZGN i eventualno izvlačenje snaga preko granice;

3. Za svako odvojeno područje Hrvatske postojale su dovoljno jake snage da postignu opći cilj: vojno-pomorska oblast s Kninskim korpusom, snagama iz Mostara i po potrebi korpusom iz Titograda bila je u stanju svladati otpor ZNG i drugih paravojski HDZ-a u Dalmaciji i stavi pod kontrolu zapadnu Hercegovinu; u istočnoj Slavoniji i Baranji Tuzlanski i Novosadski korpus bili su sposobni razriješiti svaki organizirani otpor na tom području; u Istri i području Rijeke situacija nije bila uzavrela i lako se mogla staviti pod kontrolu snagama Riječkog korpusa, mobiliziranim snagama u Lici i Gorskom Kotaru i vojno-pomorskom i vazduhoplovnim grupacijama iz Pule;

4. Snage u Bosni trebalo bi ojačati i pregrupirati poslije izdavanja vojnih sastava za operacije u Sloveniji i Hrvatskoj. Gardijski korpus u Beogradu (ili o rejonima koji se očekuju u Sremu), Kragujevački i Užički korpus bili su dovoljna rezerva s kojom se moglo intervenirati po potrebi. Sastave u Makedoniji i na Kosovu ne bi se slabilo;

5. Strategijsko grupiranje koje bi proizašlo iz ovakve generalne zamisli zadovoljavalo bi i uslove odbrane od eventualne intervencije izvan.

Štab Vrhovne komande trebao bi izaći iz Beograda na jedno od komandnih mjesta u Bosni. U zgradama Ministarstva odbrane i Generalštaba u centru Beograda više nije bilo uslova za siguran rad, nisu postojali ni minimalni bezbjednosni uslovi. Svakodnevno su se okupljale i protestovale majke tražeći da im se vrate djeca iz vojske ili zbog nekih drugih motiva koje je izmišljala čas vlast, čas opozicija za demonstracije protiv Armije. Predsjedništvo je neprestano zivkalo – informacije, referisanja, ispiranje mozgova ministru i načelniku Generalštaba, miješanje Jovića i Miloševića u izgradnju stavova Armije. Ništa se nije moglo dogoditi u Štabu Vrhovne komande a da o tome ne budu svi upoznati, od naših i stranih obavještajnih službi, vlasti i opozicije do stranih ambasada i vojnih izaslanstava. Iz novinskih napisa moglo se razabrati da se osmatraju ulasci i izlasci u zgrade Ministarstva i Generalštaba. Znalo se kada su i koji komandanti stigli na referisanje i koliko su se zadržali i zaključivalo se gdje, na kojem dijelu Jugoslavije će se nešto dogoditi. Bio sam kod Kadijevića za vrijeme sukoba u Sloveniji kada je ušao pukovnik Obradović i najavio da ministri vanjskih poslova Njemačke i Velike Britanije, Genšer i Herd, žele telefonski razgovor s Kadijevićem. Razlog za pozive mogao je biti samo jedan – htjeli su lično upozoriti Kadijevića na posljedice ponašanja Armije u Sloveniji. U zapadnoj masmedijskoj propagandi naveliko se nametala optužba protivu JNA da se otrgla s lanca i vodi samostalan rat protiv slovenačkog naroda. Nije bilo nikakve potrebe da ministar odbrane i načelnik Štaba Vrhovne komande u tim trenucima vodi razgovore s ministrima vanjskih poslova velikih evropskih sila. Posao je jugoslavenske vlade i njezinog ministra vanjskih poslova da vodi razgovore sa svojim kolegama. Ako su se ministri Genšer i Herd htjeli nekome direktno obratiti u Jugoslaviji u vezi sa situacijom u Sloveniji, prava adresa je bio Kučan. On je naredio da Teritorijalna odbrana otvori vatru na jedinice JNA koje su izvršavale svoj zadatak: posjedanje granica države čija su one oružana sila. Svega toga Štab Vrhovne komande morao se čim prije rasteretiti, pogotovu ako je u određenom trenutku planirao preuzeti sudbinu zemlje u svoje ruke, što mi je Kadijević stalno ponavljao kao svoju definitivnu odluku.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari