Eva Braun je noge podigla na kauč. Njene svetle cipele s visokim potpeticama bile su na podu. Usne su joj bile čvrsto stisnute. Otrovala se cijan-kalijumom.

Matijas Ul i Henrik Eberle: KNJIGA O HITLERU /31

Ovo istorijsko štivo rasvetljava tajni dosije NKVD-a namenjen Josifu V. Staljinu, sastavljen na osnovu zapisnika sa saslušanja Hitlerovog ličnog ađutanta Ota Ginšea i sobara Hajnca Lingea u Moskvi 1948. i 1949. Tekst dosijea sadrži opise dvojice SS oficira koji su Hitlera sretali svakodnevno, što nam pruža sliku realnog života ljudi u Hitlerovom okruženju. Sa dozvolom izdavača Narodne knjige iz Beograda objavljujemo najzanimljivije delove.

 

Borman je istrčao u predsoblje kako bi pozvao SS-ovce da beživotna tela iznesu u vrt. Linge je otišao po pokrivače koje je pripremio za umotavanje Hitlerovog tela. Jedan pokrivač rasprostro je na pod kancelarije. Uz Bormanovu pomoć, podigao je Hitlerovo još toplo telo i umotao ga u pokrivač.

Ginše je otrčao do prostorije za sastanke i otvorio vrata tako naglo da su se Gebels, Krebs, Burgdorf, Aksman, Nauman i Ratenhuber trgli. Ginše je uzviknuo: „Firer je mrtav!“ Svi su pojurili u predsoblje

U tom trenutku Linge je, u pratnji SS-ovaca Lindlofa i Rajzera, izašao iz radne sobe noseći Hitlerovo telo. Iz pokrivača su virila stopala u crnim čarapama i cipelama. Telo su u vrt preneli kroz prostoriju za sastanke, kroz izlaz u slučaju opasnosti. Gebels, Krebs, Burgdorf, Aksman, Nauman, Ginše i Ratenhuber, koji su još stajali u predsoblju, podigli su ruke u znak pozdrava. Tada je iz Hitlerove radne sobe izašao Borman, a za njim je koračao Kempka, noseći Evino telo. Gebels, Aksman, Nauman, Ratenhuber, Krebs i Burgdorf pratili su Hitlerovo telo do izlaza u slučaju opasnosti. Ginše je prišao Kempki, uzeo iz njegovih ruku Evino telo koje još nije bilo umotano i odneo ga do izlaza. Iz tela se širio oštar miris cijan-kalijuma. Ginše je požurio uza stepenište, prošavši pored Gebelsa, Aksmana, Naumana, Burgdorfa, Krebsa i Ratenhubera koji su zastali na poslednjoj stepenici.

Nisu se usudili da izađu u vrt zbog jake artiljerijske paljbe. Hitlerovo umotano telo ležalo je na tlu, dva metra od ulaza. Ginše je Evino telo položio s njegove desne strane. Borman se nagnuo nad Hitlera, otkrio mu lice i nekoliko sekundi ga posmatrao, a onda ga je opet prekrio.

Iznad vrta i bunkera fijukale su granate. Oštećena stabla u vrtu obavijali su oblaci gustog dima. U Kancelariji Rajha i u susednim zgradama razbuktala se vatra.

Borman, Ginše, Linge, Lindlof, Kempka, Šedle i Rajzer zgrabili su kanistere s benzinom i svih 200 litara prosuli na tela. Duže vreme su imali problema s paljenjem. Snažan vetar stalno je gasio šibice. Ginše je na kraju zgrabio granatu koja je ležala pored vrata s namerom da zapali benzin. Ali, pre nego što je to učinio, Linge je uspeo da na tela baci parče gorućeg papira i zapali gorivo. Tela je odmah zahvatio plamen. Ginše i Linge su morali brzo da zatvore vrata bunkera kako se vatra ne bi proširila unutra. Nekoliko trenutaka su Gebels, Borman, Aksman, Nauman, Krebs, Burgdorf, Ginše, Linge, Šedle, Kempka, Rajzer i Lindlof stajali na vrhu stepeništa, a onda su se ćutke vratili u bunker.

Ginše se vratio u Hitlerovu kancelariju. Ništa se nije promenilo. Dva pištolja ležala su na podu pored lokve krvi. Ispraznio ih je. Uverio se da je fatalni pucanj stigao iz pištolja kalibra 7.65 mm. Drugi je još bio sasvim napunjen, a sigurnosna igla bila je zakočena. Ginše je oba pištolja stavio u džep i kasnije ih dao Aksmanovom ađutantu, poručniku Hamanu. Takođe mu je dao Hitlerov kožni bič. Haman je sve to hteo da sačuva kao relikvije za „Hitlerovu omladinu“. Ginše se tada vratio u prostoriju za sastanke, gde su se ponovo okupili Borman, Gebels, Aksman, Burdorf, Krebs, Monke i Nauman. Trebalo je odlučiti o daljim postupcima. Borman, Aksman, Monke i Ginše insistirali su na pokušaju proboja. Gebels je bio protiv toga. Teatralno je rekao: „Otići ću na trg Vilhelm. Možda će me tamo naći metak!“

Borman je bio tako nervozan da nije mogao mirovati. Stalno je vikao: „Zar mi niko ne može nabaviti ‘štorh’? Moram stići do Denica. Veoma je važno.“ U njegovim očima se video paničan strah. Jedina misao i želja bila je izaći – izaći iz tog pakla! Više nisu pominjali Hitlera. Važno je bilo samo jedno – kako izaći.

Kraj

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari