Nedovršenu nacionalnu integraciju srpskog naroda, Dobrica Ćosić posmatra u kontekstu nedovršenog balkanskog pitanja: etnički i teritorijalno izmešani, balkanski narodi se nisu konstituisali u nacionalne i državne zajednice, i nalaze se pred izborom.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Ako se „izvesne razvojne tendencije kod nas i u svetu nastave tradicionalnim smerom, 'nacionalno pitanje' ostaće muka i preokupacija i narednih generacija“.

Isto važi i za Jugoslaviju. Ako u njoj pobede „tradicionalne nacionalističko-etatističke politike i partikularističke orijentacije, ako demokratske snage socijalizma ne odnesu konačnu pobedu nad malograđanskim silama i stihijama, mogao bi se u srpskom narodu razgoreti stari istorijski cilj i nacionalni ideal – ujedinjenje srpskog naroda u jedinstvenu državu“.

Najzad, treba se „kosovskoj istini“ zagledati „u srce“. Rešavanje „šiptarskog i albanskog problema“ u državno-nacionalističkom okviru „postavlja… i problem granica, problem tri stotina hiljada Srba i Crnogoraca“.

Postoji, po Dobrici Ćosiću, samo jedan put:

„To je put stvaranja društva u kome nacionalna ravnopravnost ostvaruje u društvenim odnosima, bez državnog oblika, državnih atributa, nacionalne ideologije i nacionalnih, odnosno birokratskih 'zastupnika' i 'predstavnika'… To je put stvaranja društvenih odnosa u kojima je svagda klasni, opštedruštveni i individualni interes primarniji od nacionalno-državnog pripadništva.“

Da li je Dobrica Ćosić protivrečan ili je doktrinaran? Za odgovor na ovo pitanje važno je kako on vidi Josipa Broza Tita posle uklanjanja Aleksandra Rankovića, odnosno posle poraza koncepcije državnog socijalizma, centralizovane federacije i jedinstvene Partije. Definitivno, to je izgubljena bitka za Josipa Broza Tita na svojoj strani. Ali, da li se on priklanja drugoj strani, reformatorima i konfederalistima, ili, makar i nevoljno, još jednom uspostavlja balans?

U zapisima Dobrice Ćosića s polovine sedamdesetih godina, Josip Broz Tito je veliki manipulator i trostruka varalica. Ipak, da obmane Staljina, svet i jugoslovenski narod, uz natprirodne lične predispozicije, naruku mu je išlo i vreme, epoha u kojoj se pojavio i u kojoj je delovao:

„Tita je Kominterna poslala da u njeno ime zavlada Jugoslavijom. On je svoj zadatak apsolutno uspešno izvršio i proširio svoju moć i mandat: posle Staljinove smrti i nepromišljene ekskomunikacije iz kremaljskog sinoda, Tito je dobio američki blagoslov u 'ime slobodnog sveta'. Sasvim je izvesno: onako kako je izmanipulisao i obmanuo jugoslovenski narod, taj 'trostruki narodni heroj', 'veliki', 'mudri', 'svetski' državnik i 'lider trećeg sveta', izmanipulisaće i obmanuće Ameriku i treći svet. Jer on, zaista, jeste svetska varalica. Ne samo što su mu varalačke sposobnosti takvih planetarnih razmera, nego zato što je čitava svetska politika danas zasnovana na špijunaži, obmanama, manipulacijama. Tito je pravi čovek svoga vremena. On jeste političar ove epohe. Epohe varalica“.

Duga manipulacija kao da se pretvorila u hipnozu. U času smrti Josipa Broza Tita – sveopšta pošta: svet, vladajuća birokratija, bivši unutrašnji protivnici (penzionisani generali, „liberali“, „rankovićevci“): „Niko da mu se suprotstavi, niko ni mrtvom“. U posebno očajanje Ćosića baca narod:

„Kolone naroda, nemo cupkanje u mestu, nevidno mileći ka Skupštini, da posle šest-sedam sati stajanja prođu pored Titovog odra… Osetio sam jezu idući suprotnom stranom od naroda; osetio sam se sam, sasvim odvojen, prvi put sam osetio tu samoću, tu odvojenost od naroda i ljudi svoje zemlje… Ja sam svojim antititovskim osećanjem ovde sam.“

Kraj


Od sutra novi feljton

Veselin Kostić

Britanija i Srbija:

kontakti, veze i odnosi

1700-1860.

(Izdavač: Arhipelag)

Knjiga Veselina Kostića Britanija i Srbija: kontakti, veze i odnosi: 1700-1860. predstavlja kapitalno delo iz istorije kulture, političkih i društvenih odnosa. Na preko 530 strana Kostić iscrpno otkriva srpsko-britanske kontakte, veze i odnose u XVIII i XIX veku od onih koje su stvarali vojnici, počev od prvih britanskih najamnika u srpskim krajevima, do onih koje su stvarali putnici i avanturisti, pisci i putopisci, diplomate i specijalni izaslanici i agenti. Uz saglasnost izdavača objavljujemo odlomke iz knjige.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari