Kao odgovor na turska osvajanja Habzburška imperija, sukcesivno, izgrađuje građevine odbrane. Pojedinačna utvrđenja ne daju mogućnost uspješnog suprotstavljanja Turcima na dugom frontu od Jadrana do Dunava i zato gradi utvrđenu Vojnu granicu (Militärgrenze), poznatu pod nazivom Vojna krajina. Njeno građenje počelo je 1522, u vrijeme kad austrijski nadvojvoda Ferdinand (kasnije njemački car), preuzima Senjsku kapetaniju i počinje graničnu odbranu od Turaka.

Branislav Krstić: SPOMENIČKA BAŠTINA SVJEDOČANSTVO I BUDUĆNOST PROŠLOSTI (29)

Branislav Krstić (1922) bio je savezni savetnik u vladi Jugoslavije nadležan za urbanizam, prostorno uređenje, čovekovu sredinu i baštinu (1968-1982), profesor po pozivu na postdiplomskim studijama Arhitektonskog fakulteta u Beogradu (1972-2003), predstavnik Jugoslavije na konferencijama i u telima UN, pa i Komitetu za svetsku baštinu Uneska, gde ostvaruje upis prvih pet dobara u Listu svetske baštine (1978). Tematska enciklopedija „Spomenička baština svjedočanstvo i budućnost prošlosti“, čije delove objavljujemo uz dopuštenje autora, njegovo je životno delo. U knjizi je obradio dosad najpotpuniju enciklopediju spomeničke baštine južnoslovenskih zemalja. Ne prihvatajući da su spomenici kulture skup ad hoc izabranih spomenika „izvučenih“ iz vremena i okruženja u kojem su nastali, baštinu je istražio kao autentično svedočanstvo civilizacija i istorijskih razdoblja. U vreme novih interpretacija prošlosti ona ostaje nesporan oslonac u njenom tumačenju. Baštinu tumači i kao okruženje za arhitekturu budućnosti. Iz tematske enciklopedije, koja sadrži deset poglavlja u kojima autor istražuje istorijske gradove, javnu, stambenu, versku, vojnu, privrednu, memorijalnu i narodnu arhitektonsku baštinu, objavljujemo izvode iz poglavlja o vojnoj arhitekturi.

 

Habzburška imperija, koja je 1508. (nakon propasti Rimskog carstva sa sjedištem u Vizantu) proglašena Svetim rimskim carstvom, preuzima odbranu katoličkog Zapada. Vojna granica nastaje obrazovanjem više krajina od Senja do Oršave, koje se oslanjaju na naseljeno srpsko stanovništvo iz krajeva pod Turcima kojem Beč daje privilegije. Obrazovanjem krajine Imperija slijedi provjereno iskustvo rimske i vizantijske/bizantijske kolonizacije stanovništva na koje se može osloniti, a koje će slijediti i Turska, naseljavajući sandžake. Vojna krajina opstoji do njenog „razvojačenja“ 1873. i ukidanja 1881. godine (budući da je 1878. okupirana Bosna i Hercegovina). Ovaj kontinuirani odbrambeni sistem, po građevinama i teritorijalnom uređenju, po vojnom i komplementarnom upravnom i sudskom ustrojstvu, pa i trajanju, jedinstven je u Evropi.

Začetak Vojne krajine čini Senjska kapetanija (trougao Senj–Knin–Klis) sa sjedištem u Senju (XVI st.). Grad Senj, nastao na mjestu kaštela Frankopana (iz 1340), od 1522. pripada Habzburzima; utvrđuje se zidinama i kulama, a iznad grada se podiže moćna tvrđava Nehaj (1558) koja je, svojim položajem, branila ne samo Senj nego i sjeverno hrvatsko primorje; uzoran je primjer fortifikacionog graditeljstva renesanse u Italiji, jednostavnošću i skladom konstrukcije, oblika i materijala, sa četiri ugaone konsolne kule-osmatračnice, svrstava se u monumentalne građevine vojne arhitekture; očuvana je u izvornom obliku.

Senjska kapetanija se proširuje na jug i istok sa sjedištima regimenti u Gospiću, Otočcu, Ogulinu, koji se grade kao manji gradovi; sve češće se naziva Primorska krajina. Nakon što su Osmanlije osvojile Viroviticu (1552), Krupu (1565) i Siget (1566), na saboru u Požunu (1578) odlučeno je da se ovo odbrambeno područje izdvoji kao posebna teritorija i podredi nadvojvodi Karlu u Beču. Izgrađena je nova strategija odbrane i uspostavljene su nove krajine Hrvatska i Slavonska, a za odbranu područje koje je štitilo Zagreb uspostavlja se Banska krajina, prozvana po svom poglavaru banu (nazvana Banija).

U nastavku autor daje opise utvrđenih gradova Karlovca, Gline, Petrinje i Slunjske tvrđave.

Slavonska krajina (Confinia slavonica) sa generalatom u Varaždinu (obrađen u poglavlju o gradovima) imala je poseban značaj, poslije pada Sigeta (1566), u odbrani na pravcu Beča.

U nastavku autor daje opise utvrđenih gradova Bjelovara i Koprivnice.

Nastavlja se

Karlovac (skica osnove utvrđenog grada) moćna „tvrđava na vodi“, na stjecištu četiri rijeke (Kupe, Korane, Dobre, Mrežice), što je zahtijevalo složeno hidrotehničko uređenje; gradnja utvrđenja je počela 1579, a obnovljen je sredinom XVII st. kao utvrđeni grad šestougaone zvijezdaste osnove, opkoljen šančevima, sa ortogonalnom mrežom ulica i trgom u središtu; izvanredan je primjer vojnog gradograditeljstva na prelazu iz renesanse u barok; sjedište je jednog od dva generalata Vojne krajine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari