Nebojša Krstić Lider DSS kaže da je vlada raspuštena i da je mandat vraćen narodu odlukom koalicije DSS-NS, jer su te stranke izgubile poverenje u koalicione partnere zbog borbe za Kosovo i evropske integracije Srbije samo kao celovite zemlje. Druga strana kaže da to nije tačno i da je vladu Koštunica oborio u momentu kada radikalska rezolucija o Kosovu nije prihvaćena.

Nebojša Krstić Lider DSS kaže da je vlada raspuštena i da je mandat vraćen narodu odlukom koalicije DSS-NS, jer su te stranke izgubile poverenje u koalicione partnere zbog borbe za Kosovo i evropske integracije Srbije samo kao celovite zemlje. Druga strana kaže da to nije tačno i da je vladu Koštunica oborio u momentu kada radikalska rezolucija o Kosovu nije prihvaćena. Inače, tokom prethodne vlade i ove koja je nedavno pala, doneto je nekoliko rezolucija koje su se bavile Kosovom i ti su se dokumenti uglavnom ticali definisanja platforme za pregovore o budućem statusu Kosova i Metohije. Svaka od tih rezolucija bila je definisana od strane pregovaračkog tima, usaglašena i prihvaćena na vladi i potom davana Skupštini na usvajanje. Prvi put kada je DSS insistirao na usvajanju jedne stranačke, i to radikalske rezolucije i kada je tekst tog predloga od strane Vlade Srbije odbačen, premijer ruši vladu i počinje iz dana u dan da ponavlja priču o gubitku poverenja.
„Nova koalicija Čanka, Demokratske stranke i G 17 plus je koalicija slabe politike i velike propagande“, kaže tehnički premijer. Pretpostavlja se da je za razliku od pomenutih, DSS stranka jake politike i male propagande. Pokušavam da se prisetim. Na pamet mi padaju samo veoma česta kabinetska saopštenja sličnog sadržaja koje na dnevnoj bazi dočekuju i ponavljaju portparoli, ministri, savetnici, stranački prvaci i Šormaz. Verovatno je to besomučno peglanje javnosti glavni dokaz jake politike i male propagande. I verovatno su godine „jake politike“ definisale i vrhovnog gurua koji se ne dovodi u pitanje i čiji osećaj poverenja predstavlja licencu za legitimno postojanje na javnoj sceni. A momenat kada neprikosnoveni navodno izgubi poverenje potrebuje da se označi beskonačnim ponavljanjem te mantre, kao da ona ima ikakav relevantni značaj za dugi niz konkretnih problema sa kojima se suočava današnji stanovnik Srbije i za koje „jaka politika“ nije ponudila odgovarajuća rešenja. I kao da poverenje nije dvosmerna ulica.
Tehnički premijer vratio je mandat narodu i, kao odgovor na pitanje da li planira postizbornu koaliciju sa radikalima, odgovorio je da treba sačekati da građani na izborima kažu svoju reč. Građani će svakako to reći, ali je dobro da stranke definišu svoju poziciju pre završetka izborne utakmice, e da bi građani znali za šta glasaju i da ne bi posle doživljavali neprijatna iznenađenja.
Dok su lekovi neophodni zdravstvenim ustanovama u srpskim mestima na Kosovu danima stajali na administrativnoj granici, tehnički premijer ponavljao je priču o gubitku poverenja i ocenjivao je ko po njegovom mišljenju ne brani Kosovo dovoljno iskreno. Više bih voleo da znam šta je, na primer, premijer u ostavci preduzeo kako bi se problem sa lekovima rešio. Inače dolazim u situaciju da steknem svoj osećaj nepoverenja u jaku politiku koja se svodi na proizvodnju bedževa i tešku retoriku.
DSS je na stav predsednika Tadića da Koštunica u vladi Demokratske stranke više neće biti premijer, odgovorio da na izborima odlučuju građani, a ne Tadić. Evo dodatnog pojašnjenja koje bi i portparol mogao da shvati. I dalje postoji mogućnost da Koštunica bude premijer, ali u vladi DSS, ili možda u vladi SRS, ali u DS-ovoj ne. To, dakle, ne interferira s odlukom građana, niti je suspenduje, već definiše elemente na osnovu kojih građani donose odluku.
Branislav Ristivojević, savetnik tehničkog premijera i, suprotno Zakonu o sprečavanju sukoba interesa, predsednik upravnog odbora železnice, zamerio je predsedniku Tadiću što je označio nepoželjnom društvenu pojavu u kojoj se pokušava srpsko društvo podeliti na takozvane patriote i izdajnike. Njemu se, kaže, desilo još gore, da ga Šutanovac nazove antievropejcem. Ako je Šutanovac to uradio, nije lepo, no činjenica je da se antievropejstvo i izdajništvo razlikuju u detalju. U slučaju antievropejca, jedino loše što Ristivojeviću može da se desi jeste da bude slavljen u pojedinim medijima, dok optužba za izdajstvo u sebi sadrži direktan poziv na linč. Da zlo bude veće, kada se takva optužba upućuje sa zvaničnog mesta i taj se linč zvanično legitimizuje.
A to se desilo u nekoliko mahova. Olakšavajuća okolnost bila je u tome da su zvaničnici koji su se bavili optužbama za izdaju, predstavnici kategorije političara kojoj se usled psihičke upadljivosti pola baca u vodu i na čije se elastično shvatanje istine niko normalan više ne obazire.
No, arbitri patriotizma još se uvek sustežu da jasno otkriju kukavičje jaje, ono što su u par prethodnih godina njihovi nezavisni analitičari uporno podmetali.
Ne sumnjam da će i do toga doći. Nije se izdajničko jaje podmetalo tek tako i za džabe. Nije se toliko tona hartije potrošilo nizašta. Kampanja tek počinje, a i brucoši na režiji znaju da pištolj iz prvog čina mora da opali u trećem. I kakav je to kosovski mit bez Brankovića? Vojislav Koštunica nema poverenja u DS. Da li ima poverenja u SRS i njihov iskren stav prema odbrani južne srpske pokrajine, nije još uvek saopštio. Način na koji su radikali branili i Kosovo i ostale srpske zemlje devedesetih ostavili su mu, izgleda, prostora za razmišljanje. I sad, nije ta i takva politika problem, već pronalaženje pogodnog momenta u kome navodni osećaj nepoverenja prerasta u otvorenu optužbu koja će biti prigodan alibi za novu patriotsku koaliciju o kojoj se nerado govori, a koja se potajno priželjkuje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari