Kad svake četvrte godine zapadne ovaj „dan viška“ trebalo bi ga praznično posvetiti samo sebi. Ali…
Iz tehničkog sektora Televizije Šabac stiže mi upozorenje da bi iz prostora režije trebalo hitno izmestiti link RTS, koji koristi ovdašnje dopisništvo „javnog servisa“ i koji tu već godinama surovo zrači.

Kad svake četvrte godine zapadne ovaj „dan viška“ trebalo bi ga praznično posvetiti samo sebi. Ali…
Iz tehničkog sektora Televizije Šabac stiže mi upozorenje da bi iz prostora režije trebalo hitno izmestiti link RTS, koji koristi ovdašnje dopisništvo „javnog servisa“ i koji tu već godinama surovo zrači. Uz ovo mi je predočena sumorna statistika da je u poslednjoj deceniji umrlo 11 ljudi, uglavnom od kancera!! Ne znam da li ovo ima veze sa štetnim zračenjem, prirodom posla, ili sa životom u ludnici otvorenog tipa koja se zove – Srbija.
Završavam elektronsku prepisku s Veranom Matićem u kojoj evociramo uspomene na 91. i 99. godinu. Uspomene postaju stvarnost. Odmah po likvidaciji Ćuruvije, sasvim slučajno, prisluškujući neke debeovce u Ministarstvu informisanja, saznao sam da je Matić „sledeći“. Ubrzo se sklonio s porodicom u CG, verujem da ga je to spaslo.
U Šapcu je pokrenut treći nedeljnik, kao posledica tragične privatizacije jednog od najuglednijih lokalnih listova u Srbiji „Glasa Podrinja“, koji su kupili jedan pop i jedan propali preduzetnik. Protiv obojice se vode krivični postupci, pri čemu je pop u medije ušao tako što je pretukao suprugu koja je morala da se skloni u sigurnu kuću. Juče ga je privodila policija, zbog nečega. Vladika Lavrentije mu oduzeo parohiju, ali sem što je poznat kao građevinski preduzimač, pop je sada postao i suvlasnik medija! Živela nakaradna privatizacija medija u Srbiji!
Uveče sam se u Beogradu družio s Perom Lazićem i Nenadom Šebekom, što mi je bar malo osvežilo ovaj februarski dan viška.
Trogodišnji Konstantin, najmlađi od moja četiri sina, posle tri nedelje izašao iz karantina zbog boginja. Sanja i ja smo radosni, sve do uveče, kada je Mali Sloba najavio da će Srbija u karantin, sve dok nam ta međunarodna baraberija ne vrati Kosovo. Vidim da je premijer u završnoj fazi autizma i negde mi ga je i žao. Ali kad god pomislim da ja svoju decu, za razliku od njegovih mačaka, ne mogu da hranim buđavim sardinama iz konzerve, čovek počinje da mi izaziva gađenje. Ko mu je kriv što je igrao na samo jednu, i to pogrešnu kartu. Kosovo ne samo da je nemoguća misija, ono je definitivno izgubljeno. Šiptari su svoj nacionalni program odradili vrhunski, što novcem, što seks politikom.
U Šapcu novi slučaj ujedanja građana, zahvaljujući ljubiteljima pasa lutalica. U poslednjem sudskom sporu sa opštinom jedna građanka, presudom na štetu opštine, treba da inkasira 100 hiljada dinara. Eto novog načina zarade!
Idemo do „Metroa“ u potrazi za baštenskom garniturom. Izbor nikakav, pa koristimo priliku da posetimo najveće predgrađe Šapca, Beograd, i odemo do prijatelja Ruže i Zorana Mevoraha. U tih nekoliko prijatnih sati maštamo o letovanju i planiramo da odemo na Male Brione, na Šerbedžijin pozorišni festival „Ulisis“, pre svega zbog „Pijane noći“.
Ali prvo treba preživeti sopstvenu pijanu zemlju s manitim i frustriranim političarima koji nas vuku u samoizolaciju.
Pišem kumu Gradi Aleksiću koji se odavno evakuisao u Singapur, a u sabdžekt ubacujem: „pismo iz ludila“. Sramota me da mu kažem koliko mu zavidim. Ovo je cena zabluda. Domaći plaćenici ponovo love domaće izdajnike!
Kasno uveče pišem redovnu kolumnu za „Alo“, o deja vu efektu u novijoj srpskoj političkoj stvarnosti, a tema – kad ne znaš na koga ćeš da svališ odgovornost za neuspeh, eto uvek pogodnih novinara i medija koji ti se ne dopadaju. I kao što sam nekada u Slobi pronalazio glavnog kreatora, tako se sada kao naslednik nameće Ovaj, mnogo opasniji po Srbiju od svog prethodnika. Zbog toga iz te kolumne prepisujem poslednju rečenicu: „A iza svega stoji načitani Mali Sloba koji pre nego što počne da sanja kako je postao radikal, prvo uspava svoje mačke Šopenhauerovim didaskalijama…“.
Majka mi slavi 89. rođendan! Pokušava da sakrije jednu. Razmišljam kako su ti Ličani tvrda sorta. Eto, i Mišković i Milka Mileusnić (poznatija kao Forcan) iz Like su. I ide im, vidim, lepo. Nekako su veštiji od domicilnih Srba, valjda im je nivo svesti o samoodržanju viši. Mada je Miško preterao u samoodržanju! Zbog toga se ne plašim da će se i ovo malo Srba s Kosova brzo i dobro snaći kad ih Mali Sloba i Mali Šeki, svojom patriotskom politikom, uskoro dosele ovamo.
Pre podne me je u firmi sačekao DVD s video klipom porno sadržaja. Nisam siguran da li je glavni glumac baš onaj koga su anonimni pošiljaoci i potpisali, a tiče se osobe koja je lokalni političar i ugledni lekar. Problem je u homoseksualnoj priči, a ovo nije prvi porno film u Šapcu s političkom pozadinom. Zanimljiva kinematografija, vrlo pomodna, pa čak i srednjoškolke snimaju video klipove sa svojim vršnjacima. To bi trebalo da bude normalno, valjda?!
Celog dana sam u Beogradu. Prvo u poseti starom prijatelju Srbi Brankoviću, s kojim divanim između njegovih tekućih obaveza u Medijum galupu. Prizivamo izbore, što pre, on zbog posla ja zbog čistijih računa u posrnuloj državi.
Otkrivam da je u zgradi gde je Srbina firma i redakcija „Tabloida“. Brkić i ekipa upravo raspakovali najnoviji broj. Ovlaš prelistavam i gledam koga su sve ovaj put nanizali i opaučili. Pričaju mi kako je Brkić, nedavno, dokopavši se telefonskih brojeva, tzv. specijala, članova Vlade, imao burnu telefonsku noć. Počeo je s Malim Slobom oko 21.00, a završio sa Dinkićem oko dva posle ponoći. Sutradan su, naravno, specijali promenjeni.
Dan sumoran, prošaran kišom i susnežicom. Đoković igra tek predveče. Između posla i tenisa sa zadovoljstvom odlazim u tazbinu, selo Bogosavac nadomak Šapca. Uvek mi prija da se ispričam s tastom Sibom. Kuka na nenormalnu cenu đubriva koja je najskuplja u regionu i pita imam li informacija hoće li Boris da otera ministra poljoprivrede. To je onaj što je u 92. minutu dao autogol, neposredno pred drugi krug izbora. Seljaci ga ne vole, a ne voli ni on njih. Samo što u tim komplementarnim emocijama DS gubi ugled. A idu lokalni izbori, ako uopšte idu, što počinjem da sumnjam slušajući uveče vesti. Mali Sloba i Mali Šeki pronašli zajednički jezik, a ne ljube se! Pervertirano, ali istinito. Mislim da DSS neće spasiti ni radikali, zbog toga i kupuju vreme kako bi izbegli izbore. Kad sam za Radio Dojče vele 2001. pisao da će DSS nestati s političke scene do 2010. mučilo me je da li sam preterao i prenaglio. Sad vidim da će se to i dogoditi. Količina autodestrukcije kojom raspolažu ostaće dugo nenadmašena u istoriji političkih partija Srbije. Aferim! Ionako su se omasovljavali škartom iz Jula i SPS-a.
Jutros mi u firmi kažu da zamalo nismo uleteli u blokadu računa. Iza tog ataka se nalazi izvesna firma OFPS koja kao štiti neka autorska prava na nivou elektronskih medija. A firmu osnovao, u skladu sa evropskim zakonodavstvom, Maksa Ćatović. To je onaj mali od Milove i Vučeline (prljave) palube. Smislio čovek kako da parazitiranjem dođe do novca. I još mu neko omogućio da se udene u zakon. Naravno, od RTS-a i Pinka ne može ništa da naplati, ali zato udara po malima. Ima li Vučelić u tome prste, šake, laktove…?
Živela prošlost, makar je bila i gora – preživesmo je. Ali možemo li još neki put preživeti? Mi obični, koji ne vežbamo preživljavanje uz mačke sa devet života.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari