Niko ne zna od kada postoji, poleglo po dnu i u dno zariveno „more“ korala raznolikih oblika u moru nazvanom Indijski okean. Ono što je o Maldivima pouzdano poznato dopire do V veka pre naše ere. Tada su ovo ostrvlje kolonizovali Arijevci, nemirni migranti usmereni na sve krajeve Zemlje, došavši preko Sri Lanke u ove tople vode plave kao što je nebo nad njima plavo i nekako uvek kao nasmejano.

Niko ne zna od kada postoji, poleglo po dnu i u dno zariveno „more“ korala raznolikih oblika u moru nazvanom Indijski okean. Ono što je o Maldivima pouzdano poznato dopire do V veka pre naše ere. Tada su ovo ostrvlje kolonizovali Arijevci, nemirni migranti usmereni na sve krajeve Zemlje, došavši preko Sri Lanke u ove tople vode plave kao što je nebo nad njima plavo i nekako uvek kao nasmejano. Ali nisu naišli na prazne razbacane delove kopna: bili su ovde ljudi dravidskog porekla, Indijci, uglavnom ribari koji su se spasli posle nekog brodoloma i zauvek tu zadržali. A o njihovoj duhovnoj usmerenosti svedoče ostaci budističkih hramova.
Ništa se nije isprečilo novopristiglim Arijevcima da se nametnu kao „civilizovani“ gospodari i da zavedu, kao zvanični, svoj jezik – elu – zasnovan na sanskritu. Uzgred, elu je u upotrebi u Sri Lanki, ali mu je uskoro postao ozbiljan konkurent „divehu“ kao njegov derivat, kojim se sada govori na Maldivskim ostrvima. U novije vreme na ovo ostrvlje masovno dolaze turisti iz celog sveta – oni koji bi samo da uživaju u nesvakidašnjoj lepoti i vrućem moru, a još više strasni ronioci usmereni na otkrivanje neopisivo bogatog podvodnog sveta. Taj svet, osim korala crvene, plave, ljubičaste, zelene, žute i crne boje, i pojedinačnih kao cvetovi, i u obliku drveća, čine i razna druga stvorenja – morske zvezde, gliste, puževi, lepljivi morski krastavci, razne školjke. I jastozi, rakovi, jegulje i hobotnice svih oblika deo su te čudesne koralne kolonije. A oko nje plivaju raznovrsne i raznobojne ribe koje, naravno, ne služe samo estetskom doživljaju ronilaca, nego i lovu kolekcionara egzotičnih predmeta. Malo dalje ovaj šareni svet nestaje u dubokim tamnoplavim vodama Indijskog okeana nastanjenog skušama, tunama i drugim krupnijim ribama koje su veliki izazov za pecaroše. A ovde, u mnogo „ozbiljnijoj“ morskoj oblasti, umesto peska kod obale nalazi se, prvo, samo kamenje, a onda, odjedanput, palmovo drveće. Tu vegetaciju malo-pomalo dopunjavaju hlebovo drvo, mangrove, pa i razno drugo manje drveće, što sve, mada liči na romantično peskovito kopno, u stvari postaje „ozbiljna“ morska obala.
– Vrlo dugo naši preci su živeli izolovani od ostatka sveta. Događaji poput osvajanja Aleksandra Velikog, učenja Isusa Hrista, propasti Rimskog carstva, rođenja i propovedi Muhameda nisu ih ni doticali, niti su im uopšte bili poznati – kazuje turizmolog i naš domaćin Abdul.
Osim jezika, oni su imali i svoje pismo „divesakuru“, pisano sleva nadesno. Sredinom XII veka naše ere, u toku vladavine kralja Kalaminja, nastala je legenda o zmaju kome je trebalo svakog meseca žrtvovati jednu devicu, da ne bi razorio glavni grad Male. I o marokanskom misionaru Barakatu koji ga je, glasno izgovaranim stihovima iz Kurana, zauvek oterao iz ovih voda i time spasao Maldivljane. Iz zahvalnosti, kralj Kalaminja preuzeo je islam, veroispovest koju danas svi ostrvljani ispovedaju, zatim je jezik primio mnogo arapskih i persijskih reči, a novo pismo „tana“ obrnulo je redosled slova – zdesna nalevo. Ipak, Abdul predlaže da o istoriji mnogo ne razmišljamo, nego da se prepustimo uživanju u mlakoj (i plitkoj) morskoj vodi i sunčanju na pesku sitnom kao brašno. I svi turisti to rado prihvataju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari