Ogreših juče dušu, čestnejši đuturumi! Jexsov intervju ipak nije bio onoliko uštrojen koliko sam to predstavio. Ipak je malo uzburkao tankoćutnu srpsku javnost, dibidus ogrezlu u političku korektnost. V čjom bilo djelo? Blagoizjavio Jexs da se Dačić pravi mrtav kao oposum i ta je izjava – moglo se to predvideti, ali mi je promaklo – srpsku javnost na čelu sa Dačićem bacila u težak amok. Podigla se stravična moralna panika. Ju, ju, ju, pa to stvarno nema smisla, pa gde to ide nazvati srpskog domaćina oposumom? I pročaja. Sve po seljačkom protokolu.

Moralnim paničarima je promaklo da Jexs Dačića nije nazvao oposumom nego je pribegao takozvanom zoomorfizmu, to jest pripisivanju životinjskih osobina ljudima, što je stilska figura koja se može pronaći čak i u Novom zavetu – „budite bezazleni kao golubovi i lukavi kao zmije“, na primer – i sama po sebi, osim u slučaju zoomorfizma „smrdi ko tvor“, ne bi trebalo da bude uvredljiva. Ko će se to uvrediti ako mu kažu da je „hrabar kao lav“, „vredan kao mrav“ ili „brz kao zec“. Doduše, ovo poslednje – kad žene za nekog kažu da je „brz kao zec“ – i nije baš pohvalno. Ali šta da se radi. Speed kills.

Sve to, naravno, i Dačić dobro zna, ali je – lukav kao lisica kakvim ga je Bog stvorio – procenio da će mu politički probitačnije biti da nastupi kao oposum, a ne „kao“ oposum, pa je u mojoj omiljenoj žutari, Blicu, blagoizvoleo izjaviti da zver oposum, kao takva, ima nekih „komparativnih“ prednosti. A kakve su to prednosti? Prednost prva – oposum ko od šale davi guje prisojkinje, a kad se guje posakrivaju ispod kamenja – ovo je druga prednost – nije raskida da se založi lešinama.

Eto kako iz pravednog gneva i osude političke nekorektnosti, koja to nije, očas proizađe politička nekorektnost koja to jeste. I to nedvosmisleno, bez ublažitelnog „kao“. Jer, pazite, Dačić – u podtekstu, kao da je, božemeprosti, Politikin novindžija – insinuira da je Jexs u stvari – leš. Nagađam da je Dačić hteo da kaže da se tu radi o političkom lešu, ali, znate šta, iz usta predsednika partije koja je vaktile – na ovaj ili onaj način – proizvela mnogo pravih leševa, takva izjava, makar i kao metafora, zvuči baš onako odurno.

S druge strane, cinik bi mogao reći da je sve to pravedna kazna za Jexsa koji se onoliko bratimio i mirio sa Dačićem i koji je Dačićevu partaju – bajagi u celji narodnog izmirenija – povratio iz kliničke smrti i to opravdao plemenitom težnjom da Srbija ne dopadne šaka upravo onih političkih snaga kojima je on lično – bilo činjenjem, bilo nečinjenjem – Srbiju predao na izvol’te. Tako vam je to, pa vi sad birajte koga bolje volite i za koga ste – dal’ za alijena, dal’ za oposuma. Šta god da izaberete, svešće se na isto. Whoever wins, we lose.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari