ZAVEDEN PA OSTAVLJEN



Kakva, bre, dama, kakve crne kamelije! Faćkalica je to, namiguša, radodajka, kurva! Kad joj trebaš onda cile-mile, umiljava se, prede: te ti si najjači, te najveći ti, te najlepši si, najpametniji, garogan, pravi Srbin, a kad naiđe novi, kad joj više ne trabaš, onda te šutne i ostavi ko govno na kiši. Koga sve ta lorfa nije omađijala, kome se sve nije zamantalo u glavi zbog nje! Kamelije, nije nego. Bunike, bunike nam daje! Evo moj slučaj…


Mlad, prpošan, željan svega – odmah me zapazila. Ma što me zapazila i đene-đene, nego što me začarala – pamet zbog nje izgubih. A još kad se zarozala i počela da cmizdri kako „oni tamo“ udaraju na njen obraz i čast, načisto sam pošandrcao. Dohvatim prvo što mi je došlo pod ruku i pojurim na gadove… Udri, udri, udri…

I, tako mi prođe mladost…

Jebiga, ispalo je da sam ja izvukao deblji kraj… Sad tavorim tako, s kraja… Bez nje, bez posla, bez nade… A ona? Eh, ona… Eno je s drugim, pojavio se neki fini, s manirima, obrlatio je na priču, na laganje, na obećanje da će poći za nj…

Ja još ponakad, da me želja mine, dohvatim prvo što mi dođe pod ruku te izlemezam nekog pedera. A i ko zna, može kurva i ovog novog da ostavi pa sa pederom da se sliže…

Ta kurva, Srbija, koju još uvek volim…

II

LJUBAVNIK VELIKOG STILA

Ja sam taj novi…

Tja, šta da vam kažem, to se moralo desiti. Pa ne očekujete valjda da dama nastavi tu svoju vezu sa neotesanim đilkošima. Sa od ljubavi obnevidelim zamlatama. U redu, znam da su je uvek pomalo privlačili ti sirovi egzemplari dinarskog populusa, znam da je, s vremena na vreme, očijukala s tim svojim obožavaocima, ali isto tako znam da to nije moglo da potraje – ona je ipak dama iz bolje kuće. A i miraz…

Neko će da kaže da sam zbog tog miraza pristao da joj učinim čast, ali ne, ja sam tu da je ponovo naučim da se služi onim čuvanim zlatnim viljuškama iz porodičnog escajga, da ponovo bude primana s dužnim poštovanjem, da opet bude ono što treba da bude – dama!

Da li je volim? Da li ona voli mene? Molim vas, kakva su to pitanja u XXI veku? Tolerancija, tolerancija je put kojim stupamo kod matičara! Tim putem nevoljno vodim i tu damu, tu svoju suđenicu, Srbiju…

III

JA

Budim je zbog zore, zbog ljubavi, zbog sebe, zbog drugih

budim je mada je to uzaludnije nego dozivati pticu

zauvek sletelu

ta Srbija sa rukama deteta koje volim

to dete zaspalo ne obrisavši suze

uzalud uzalud uzalud

uzalud je budim

jer će se jednom probuditi drukčija i nova

kad nas ne bude više*

* Duet Miljković-Jokić

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari