Koji si ti srećković! – mora da su rekli Srđanu Srećkoviću kada je izabran na odgovorno mesto ministra za dijasporu, ukratko – ministra za inostrane poslove prema našima u belom svetu. „To je isto kao ministar spoljnih poslova, samo dijametralno suprotno, i nešto sporije. Dijametralno, sporije – otud dijaspora“ – objasnio mu je Vuk, lider SPO, stranke čije je ime nastalo nehotičnim ukrštanjem reči SPOrno i dijSPOra. Oduvek je tu, naime, bilo raznoraznih SPOrova, posle kojih su istaknuti članovi nestajali negde u dijaSPOri.


Šta li radi Milan Komnenić? – setiš se tako u trenucima dokolice prvog potpredsednika SPO. „Eno ga u dijaSPOri, u Ohaju, otvorio poslastičarnicu“- kažu Vuk i Dana. „Šta li radi Slobodan Rakitić?“- navru ti tako sećanja na još jednog potpredsednika SPO. „Eno ga u Torontu, u dijaSPOri, razvio biznis“ – kunu se Vuk i Dana. „Šta li radi Mihajlo Marković?“, navru ti tako sećanja skupštinskog galamdžiju s leptir mašnom kog je Šešelj zvao „Cimermanov konobar“. „Mihajlo!“ – uskliknu Vuk i Dana ponosno – „eno ga u dijasSPOri, konobariše“. „Šta li radi Verko Stevanović?“ – setiš se još jednog potpredsednika SPO. „Eno ga, u Torinu, u dijaSPOri, montira retrovizore u Fijatu“ – kažu Vuk i Dana.

„Šta li radi Voja Mihailović“ – setiš se simpatičnog bradonje, po profesiji „Dražinog unuka“, koga je SPO kandidovao na sudbonosnim izborima 2000, ubeđeni da će svojom neviđenom harizmom srušiti Miloševića. „Eno ga tamo negde, u dijaSPOri“ – kažu Vuk i Dana. „Šta li je sa Spasojem Krunićem?“- setiš se tako arhitekte kome su fanatični članovi „se-pe-o“ vikali „zovi ga Spasoje“, kada je Vuk, uvređen, odbio da se pojavi na nekakvom opozicionom mitingu devedesetih. Pa je poslao Spasoja, koga su dočekali ovacijama: „Zovi ga Spasoje!“, što u stranačkom žargonu znači: „Skrati Spasoje, majke ti, nismo došli tebe da slušamo“. I onda je Spasoje otišao da zove Vuka.

Šta li je sa Bogoljubom Pejčićem, Borom Borovićem, Aleksandrom Janković, Vlajkom Senićem, Mladenom Markovim, Ljiljanom Lašić, Vladanom Gajićem, Bojanom Dimitrijevićem, Jocom Otaševićem, Strahinjom Kastratovićem, Veljom Ilićem… – i osobito Anđelkom Trpkovićem, za koga se smatralo da kao dokazani Trpković, najduže može da trpi tu spartansku stranačku disciplinu – naviru ti tako sećanja na istaknute članove SPO-a, a Vuk i Dana samo nabrajaju tačke na zemaljskoj kugli gde se razlila njihova dijaSPOra. Na kraju ustane Vuk i održi historijski govor: „Za ovih 20 godina naše borbe u dijaSPOru je otišlo preko milion članova se-pe-oa. Važno je reći, braćo i sestre, da smo od tog broja samo 500.000 njih najurili iz stranke, dok su ostali tamo otišli dobrovoljno“.

– Ali, ostali su najvredniji primerci originalnog članstva – staviće Dana tačku na govor upirući prstom u sveprisutnog Aleksandra Jugovića.

– Da li je tačno da ste vi potomak devet Jugovića? – pitaće ga, odmah, novinari, da prekinu neprijatnu tišinu.

– Želim da naglasim da ja nisam ljubitelj pretkosovskog i kosovskog ciklusa, kao ni dvostruko rimovanog dvanaesterca, stiha koji nikad nije korišćen u retorici naše evropske partije. Ja, dakle, nisam potomak devet Jugovića, ja sam potomak plana Z-4 i nestaturanog dela Ahtisarijevog plana – naglasiće Aleksandar Jugović.

Postoji mogućnost da, jednog dana, u unutarstranačkom obračunu poslednja dva člana Srpskog pokreta obnove, iz SPO konačno u dijaSPOru bude poslat i izvesni Vuk Drašković, lider SPO. Za njega, međutim, nije problem. Uvek ima mesta u ravnogorskom LDP. I njihov lider je na početku karijere studente pozdravljao sa „pomaže Bog“ i recitovao pred kordonom u Kolarčevoj stihove Gavrila Principa („Tromo se vreme vuče, i ničeg novog nema, danas kao i juče, sutra se isto sprema, al’ pravo je rekao Žerajic, srpski soko sivi, ko hoće da živi nek mre, ko hoće da mre nek živi!“)

Elem, šta je bilo sa Srećkovićem? On je postao prvi srpski ministar za dijaSPOru koji je tamo i otišao da živi, usput svrativši u emisiju kod Ljubice Gojgić. Srećkovićev herojski čin ravan je mogućnosti da ministar policije Ivica Dačić odluči da postane pozornik u Rušnju. Da ministar infrastrukture Milutin Mrkonjić postane bagerista na Koridoru 10. Da ministar za evropske integracije u ostavci Božidar Đelić postane Angela Merkel. Da ministar inostranih poslova Vuk Jeremić postane Ban Ki Mun. Da ministar za informacione tehnologije Predrag Marković postane Gugl. I da predsednik Vlade Mirko Cvetković postane premijer.

– Koji si ti srećković – rekli su prijatelji Srđanu Srećkoviću kada su čuli da odlazi u dijaSPOru. Slušajući, usput, kako lider SPO na B92 plastično objašnjava šta povezuje njega, Latinku Perović i Milojka Pantića, istaknute potpisnike „Preokreta“: „Iako su poginuli ždrali, ostali su tići ždralovići, pleme naše poginuti neće“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari