Stigla me osveta svinjskog gripa! Tako to biva kad se čovek sprda sa Svetskom zdravstvenom organizacijom i najnovijim dostignućima u masovnoj proizvodnji virusa. Ne trčite pred rudu! Ne budite preuranjeno zluradi! Nije me spičio svinjski grip – pu, pu, pu, daleko bilo – sobalio me je najbanalniji mogući virus koji kao da mi govori: Sledeći put kad WHO lansira neki lažni virus globalnog značaja, drži jezik za zubima, inače – pravićeš ti mene od blata, biće degeneka. I proča virusna proseravanja.

Čemerno vreme virusa – provedeno uglavnom u krevetu – koristim za obnavljanje gradiva, sledstveno čemu sam – još uvek pod utiskom terorističke akcije u Parizu – posegao za knjigom teoretičara tehnologija i tehnologijama indukovanih katastrofa, Pola Virilioa, naslovljenom „Grad panike“. I – šta kaže Virilio? Kaže metr, između ostalog, naravno, da je najveća katastrofa XX veka bio – grad, to jest megalopolis. Šireći se preko svih razumnih mera i granica megalopolis je, po prirodi stvari, pomerio granice svemu što se u njemu događa, ili je možda tačnije reći – da je sve granice uklonio. Krajnje pojednostavljeno – ono što je nekad bilo kafanska tuča, sada je teroristički napad.

Virilio je suviše istančan duh da bi se upuštao u površne politizacije i psihologizacije, ali iz konteksta se da naslutiti da je suština problema modernog sveta u tome što paralelno postoje društveno prihvatljive i društveno neprihvatljive katastrofe. Što će reći – govorili smo već ovde o tome – da je brzo i udobno putovanje preko Atlantika ne samo prihvatljivo nego i poželjno, ali da havarija „Titanika“ recimoizaziva užas. Virilio, naravno, ne pripada sorti odrtavelih hipika koji puše hašiš i graje – smrt tehnologiji, vratimo se majci prirodi – on je fenomenolog koji upozorava da su katastrofe ugrađene u svaku tehnologiju i da se s tim mora računati. Tako i oni koji nisu u stanju da se odreknu života u megalopolisima – ima on dobrih strana – treba da znaju da se megalopolis na kakvom-takvom okupu održava isključivo stravičnim pritiskom sredstava (Virilio ih naziva „oružja“) masovnih komunikacija koje stvaraju „tele-realnost, emocionalnu sinhronizovanost, povezanost svudaprisutnim strahom od globalnog terorizma“.

Drugim rečima – u današnjem svetu globalizacije, terorizam je ono što su u doba Druge tehnološke revolucije bile železničke nesreće – faktor na koji se mora računati i opasnost koja se možda može umanjiti, ali ne i eliminisati. Ima tu još jedna mogućnost – povratak u sela ili bar u male varoši. Tamo možda jeste dosadno, ali je bezbedno. Grip je tu najveća opasnost.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari