Ne bismo mi bili mi kada i od (u trenutku pisanja ovog teksta još uvek potencijalno tragičnih) vremenskih nepogoda ne bismo napravili lakrdiju. V čjom, dakle, bylo djelo? Ledena mečka na proputovanju po svetu zakucala i na naša vrata, što je, predvidivo, bio veliki izazov za zemlju u kojoj i majska kiša dovodi do saobraćajnog i svakog drugog kolapsa.

Da zlo bude veće – u neko doba je dunula i košava, a to je stvar sa kojom i mnogo organizovanije državne službe od naše teško izlaze na kraj. Nije bilo mesta kuknjavi – što ne znači da kuknjave nije bilo – da su “službe opet iznenađene” jer je košava jeben igrač. Mehanizacija prođe džadom, očisti kolovoz, ali košava sve to očas ponovo zaveje.

Ni po jada za kolovoze, nezgodno je što vetruština uzgred zaveje i automobile, šlepere, autobuse i vozove u kojima ima putnika, a među njima i dece. Jeste, bilo je blagovremenih upozorenja da se “na put ne kreće bez krajnje nužde”, ali je na putevima naše zemlje ponosne, na vrlo niskoj temperaturi, ipak zaglavio poveliki broj vozila i zavejanima se moralo priteći u pomoć. Kad đavo odnese šalu, ne možeš ti praviti trijažu ko je na put krenuo iz nužde, a ko iz besa, iako pretpostavljam da mnogi u ovoj zemlji lažnih pravednika misle da je trebalo postupiti upravo tako.

Akciji spasavanja se u neko doba pridružila i vojska, što je bio pravi potez jer ta vladina organizacija ima vrlo moćne mašine, a šuška se da u poslednje vreme ima i goriva. Naravno, ovakve situacije su idealna prilika za naše žutare koje nisu propustile da srpskom narodu i senatu obznane da se na čelo spasilačke akcije stavi lično Overlord. I to je po meni bio pravi potez. Overlordovo prisustvo na “zavejanim područjima” nesumnjivo je doprinelo spasilačkom radnom elanu. Doprinelo je – fakat – i Overlordovoj rastućoj popularnosti. Što nas dovodi pravo na temu ove kolumne?

Na temu našeg poganog mentaliteta. Čekaj, more, malo! Da li rad na sopstvenoj popularnosti mora baš uvek da bude nešto loše? Šta to, počem, nije u redu ako neki politički dilber namakne nešto popularnosti tako što će uraditi nešto dobro? Ili “kritički intelektualci” možda smatraju da je Vučić trebalo da se u Feketiću pojavi inkognito? Ili drže da bi najbolje bilo da se uopšte nije pojavio na licu mesta, da bi onda mogli komotno da ga podjebavaju kako ni prstom nije mrdnuo da ublaži patnje zavejanog srpskog naroda. Gde je, recimo – živo me interesuje – bio predsednik DSS-a koji je bajagi “uvek s narodom”? Pa on je, vrisnuće drkadžije, u opoziciji! Neka je u opoziciji, tamo mu je i mesto, ali mesto onih koji su na vlasti jeste svugde tamo gde je gusto. I to bi u nekoj normalnoj zemlji bilo najnormalnija stvar. Ali ne i u Srbiji, zemlji čijem se narodu ne može ugoditi i kome (narodu) kad malo razmislim – nisu problem loše politike, nego loše razmišljanje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari