tri slučaja



I



Ponosim se što sam svpski vadikal. U našem selu svi znaju za mene, svi me zovu Onaj Vadovanov. Taj moj Vadovan, ćaća, on me i upiso u stvanku, škola mi nije išla pa ko veli da ne dangubim. Potegli smo čak u Zablaće da me upiše, nije bilo bližeg Odbova. Ja sam dobio člansku knjižicu, a ćale kilo bvašna i flašu zejtina. Od tog utovka niko više nije smeo da me zove Onaj Vadovanov bilmez, ni Onaj Vadovanov movon, ni Onaj Vadovanov civkuzant, a kad sam na televizovu vido našeg Pvesednika počeo sam i da se izvažavam.


Posle sam napvedovo, dvaput me vozili iz Zablaća čak u Babušnicu na miting, a jednom zamalo da idem i u Beogvad. Kum Đuva smatva da je meni i mesto u Beogvadu, u Otadžbinskoj upvavi, zato što bi i ja voleo da je Svbija vuska gubevnija i zato što sam pomago Siniši gvobavu onda kad smo savanjivali baba Milojku.

Vidi dokle je doguvo Toma, kaže kum Đuva.

II

E dabogda cvko svako ko je pvotiv svpskih vadikala a navočito nas svpskih vadikalki! Vuka mu se osušila! Seme mu se zatvlo, ne imao od svca povoda!

Toliko o kultuvi dijaloga. A to što me olajavaju po vavoši, što govove da sam šetalica – na to ne dajem ni po pošljiva boba. Pa šta ako sam bila u Kuvtinoj pavtiji? Pa šta ako sam bila u Muvtinoj stvanci? Pa šta ako sam bila ovom pokvetu, u onoj ligi, u onoj tamo koaliciji? Takve bile sezone.

Ja sam sada jedna poštena vadikalka! Iz dobve kuće. Svi kažu da mogu daleko da doguvam. Što, da nije možda Maja bolja od mene?

III

Ja sam Petav, Peva, mali svpski vadikal. Moja mama Govdana kaže da sam još u njenom stomaku vukao na tu stvanu, a kad sam pvi put zakmečao bilo je to „Mavšivala, mavšivala, kvalja Petva gavda“. Kaže još moja Goca: „Da je živo i zdvavo ali povuko na oca mu, Dvagana, oslobodioca Vukovava, patviotu i domaćina koji je za samo jedan vikend stekao šest fvižidera i četivi zamvzivača. Ama šta vredi kad ga posle rata omađija ona uspijuša Mavijana, ona oblajhana vadodajka, ode s njom, cvko dabogda, šta da vadim sa šest fviždeva, četivi zamvzivača i Pevom?“

Kad sam pošao u školu, otac mi po Neši žandavu poslao člansku kavtu malog svpskog vadikala, svuda je nosim. U mojem IV/3 ta članska kavta mi je pomogla da budem izabvan za pvedsednika odeljenske zajednice u dva mandata. Ali, ja se tu neću zaustaviti, vedno učim, stičem nova znanja, svakim danom u svakom pogledu sve više napvedujem.

Kad povastem biću Vučić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari