Svojevremeno sam napisao kako moje gledalačke kapacitete, vrlo intenzivno, zaokupljaju satelitska stanice Vajasat Histori i Histori Čenel. I danas, mnogo godina docnije, nije mi manja dilema koji od dva ponuđena menija da konzumiram.

Dobro, oduvek sam voleo istoriju. U svakom smislu. Hronološki, personalno, geografski omeđeno, lokalno, ali i globalno…

Zanima me tek nedavno dogođena povest, ali i ona s početaka naših civilizacija. I sve između. Vrlo me provociraju likovi i dela onih koji su krojili ljudske masovne ili pojedinačne sudbine. Od najgrubljeg osvajanja i pokoravanja velikih i malih naroda, do najtananijeg upliva u tuđe sudbine na najrazličitije načine: proizvodnjom epohalnih dobara i robe, naukom ili umetnošću, sportom, masovnom subkulturom, medijima, modom, rokenrolom i drugim fenomenima naših i bivših dana.

Sve to, naravski, kao vrhunsko zanatsko pakovanje, nude spomenute dve stanice sa logom u kojima preovlađuje slovo „H“.

Glupo mi je da neupućenima prepričavam ponude njihovih dnevnih i sedmičnih menija. Ako kažem da se najbolji programi – iz već opisanog konteksta – proizvedeni u najvećim svetskim televizijskim fabrikama (Amerika, Kanada, Velika Britanija, Rusija, Australija, Francuska, Nemačka, Skandinavija…) nalaze na njihovim programima i da je sve to titlovano na srpski jezik, pa valjda je dovoljno kao preporuka.

Ja sam se – da dodam i to – primio, iz dva ključna razloga: različitost tema i način obrade. O temama sam ponešto kazao, a način obrade je fascinantno razuđen: klasični dokumentarci, dokumentarni filmovi sa igranim segmentima i autentični igrani formati. Sa vrhunskim rediteljima, izvanrednim glumcima u sjajnoj produkciji…

Vajast Histori Histori Čenel! Ovaj drugi je osnovan pre ravno dvadeset godina sa polovičnim vlasništvom globalnih medijskih giganata, Herst i Volt Dizni kompanija. Prvopomenuti je nešto stariji, i zapravo je poslovna avantura Marka Dankberga, Marka Milera i Stiva Harta, dobrih prijatelja koji su odlučili da se pozabave novim poslom. Televizijom! Ali, na drugačiji način: kreacijom strogo tematizovanog i formatizovanog kanala.

Usledila je vrlo precizna razrada. Uložili su svaki po osam (!) hiljada dolara. Ono što je sledilo je tek još jedna replika o na javi dosanjanom „američkom snu“. Ovoga puta na televizijski način.

Histori Čenel je u međuvremenu iz naziva stanice, pa dakle i logoa, skinuo ono Čenel i sada je samo Histori.

Toliko kao moj „tizer“. Ostalo je na vama i vašem daljincu. Potražite jedan od dva kanala sa prepoznatljivim stilizacijom slova „H“, kao identifikacijom. Nadam se da ste umreženi na neki kabl. Uostalom, tu su – sada već po sasvim pristojnim cenama – i satelitski „tanjiri“…

P.S. Pade mi na pamet priča o nekom zatvoreniku u Engleskoj. Dugu robiju je prekratio tako što je napamet učio, jedinicu po jedinicu, stranicu po stranicu, iz enciklopedije „Britanika“. Stigao je, posvećenik, do, recimo, „k“ slova.

Drugi robijaš, ali u Americi, je učeći sam samcat, savladao – i to da govori i piše – sedam stranih jezika. Stigao je u ćuzu, nepismen, jedva mucajući maternji jezik.

Razumeli se? Ako već buljimo u taj magični ekran, hajde nešto i da naučimo…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari