Izbori se bliže, situacija se svakim danomusložnjava,političarskesu guzice ( i guzičice)zinule do neba, nijemala stvar – ko se do kraja maja meseca ne ubaštra uvlast ili bar u Dom narodne skupštine, taj slobodno može turiti katanac na vrata svoje partaje. Ionako su– ako je verovati novinčinama –računi gotovo svih stranaka blokirani, što znači da se za vođstvo – ili bar za saučesništvo u vođstvuSrbijeu boljubudućnost– takmiče gologuzanii bankroti.

No, dobro, pre nego što „prelomite pametno“ i svoj glas poveritenekom od gologuzana, možda nije zgoreg da sezapitamo – zašto naše stranke nemaju para izašto se – kako to bog političkihstranakazapoveda–ne izdržavajuodčlanarina i prilogacenjenog članstva i simpatizerstva?Eh, zašto?Zato štorukovodstva, članstva i simpatizerstva našihpartaja politikom bavene da bi pare davali, nego da bi ih uzimali.A od koga? Od države, što će reći od svih nas, što će opet reći da,svaki put kada platite porez ili kad nešto kupite, hteli ne hteliizdvojiteizvesnu sumu za izdržavanje popriličnog broja parazita, neradnika i mufljuza koji su sehokus-pokusima uvukli u neko visko dupe.

Ali šta da se radi – demokratija je skupa, pa kad je već skupa, daj bar da vidimo šta nam ko “nudi”. Krenimo do Ocovog SNS-a koji u izbornu trku ulazi ojačanmilitarnim novindžijom, Miroslavom Lazanskim.(Zašto li je, zapitah se u jednom momentu,Smajlovička ostala po strani, pa se onda opsetih da nije mogla, jer jesvestranačka ličnost, nadam se darazumete šta hoću da kažem.)

Ne znam kakva je u svemu tome Ocova računica, ali znam kakva je Lazanskijeva: čovek voli da se slika za televiziju, a silne je godine proveo u medijskoj, je li,blokadi, pa se posle izbora, pretpostavljam,neće skidati sa televizora, a možda se – ako ga krene – dokopa i položaja ministarstva vojnog. Što će se, opet pretpostavkjam, zdravo dopasti Minsiterstvu Oborony Rossijskoj Ferederacii. Prevod valjda nije potreban.

Idemo dalje. Šta nam nudi riba zvana Sanda Rašković Ivić? Isto ono što nam je nudio njen duhovni otac, avva Koštunica: nekoliko „nećemonipošto“i nekoliko „ne damoni po koju cenu“, istii, dakle,ubuđali program beogradskih slavskih seronja, nabiguzica i posustalica.Mora, međutim, biti da Ocova Zorannah Mihajlović znaviše o rejtinzimanego mi, sirotinja raja,čim se onoliko okomila na Sandu RI ičak joji nekakvu bundu nabila na nos. A propo sirotinje – iraje i uopšte – setih se da su vaktile u Engleskoj pravo glasa imaleisključivo osobe koje su u kesi imale određenu, ne baš malu sumu. Zar ne bi – pitam se – bilo pametno da u Srbiji pravo izlaskastranakana izbore bude uslovjeno sa najmanjepola miliona evra naračunu.Bilo bi, fakat,pametno ali u tom se slučaju u džepove stranačkih prodavaca maglene bislivale mnogo veće sume.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari