Prolazi već nekoliko suvišnih dana u iščekivanju smene ili ostavke ministra odbrane Bratislava Gašića. To je pitanje puke forme, smena ili ostavka. Ista stvar, samo različito upakovana.

Prvi među nejednakim ministrima, Aleksandar Vučić, koji je ministra odbrane teška srca, ali odlučno preporučio razrešenju, u ovom ili onom pakovanju, rekao je da Gašić ne može zadržati ministarsku funkciju, ali da još nije odlučeno da li će biti smenjen ili će sam dati ostavku. Dakle, Gašićeva odluka treba da bude doneta izvan Gašićeve glave. Stoga Gašić okleva, jer čeka odluku o sopstvenoj odluci.

U suvišnom međuvremenu, zbog onoga što je rekao, a zbog čega će svakako biti oslobođen ministarske odgovornosti, Gašić se izvinjava i izvinjava. Primoran da ponavlja ovo izvinjenje, on ga, očigledno tome vičan, ipak plasira u nekoliko varijacija. Jednoj od raskošnijih dodaje da će svoj preostali radni vek posvetiti pitanju zaštite integriteta žena u ovom društvu u kojem se prema ženama ne postupa solidno, za šta je, kako veli, i sam dao jedan obilan prilog svojom izjavom koja će ga koštati ministarskog posta.

„Volim novinarke koje lako kleknu“, pljunula je i osuđujuće zapevala već cela Srbija koja lako uči lake note. To je, naime, izjavio Gašić komentarišući improvizovani postupak novinarke B92 koja je pričučnula pred njegovom ministarskom pojavom da bi njenom liku oslobodila vidno polje kamere. Improvizacija je bila krajnje nespretna, a ministrov komentar, nema šta, neotesan i raskalašan.

Potom, komentarišući izjavu prvog ministra u Vladi Republike Srbije i koordinatora svih službi bezbednosti, A. Vučića, B. Gašić je rekao da u potpunosti razume izjavu premijera i još je dodao, u vidu sentence koja bi mogla biti politički korektan i istinit slogan za iduću predizbornu kampanju SNS-a: „Volim SNS i Vučića“. Nije potreban cinizam da bi se na ovu Gašićevu izjavu ljubavi, Gašiću uputilo pitanje: volite li ih (Vučića i SNS, i obrnutim redom) stoga što lako kleknu?

Ne prođe zatim puno časaka a Gašić ponovi svoje izvinjenje u elementarnoj formi: strašno sam osramoćen! Šta, dakle, veli onaj koji se posipa pepelom? On veli da se nije osramotio, nego da ga je neko osramotio. Njegova izjava podrazumeva da nije on sam subjekt sopstvene sramote, nego da je objekt sramoćenja. A ko ga je to mogao osramotiti? Na vidiku nema tu nikog drugog da se pomoli do predsednika stranke, u kojoj je Gašić potpredsednik, i premijera vlade u kojoj je Gašić ministar. Kakvo klevetanje premijera od strane onog ministra koji se osramotio!

Premijer Vučić je, naime, izjavio: „Gašić ne može ostati ministar“, ali je to tek polovina njegove izjave i njegovog stava, a druga polovina glasi: „iako je posao odlično obavljao.“ Stvari se zapetljavaju.

Dakle, Gašić će biti smenjen iako je ministar-odlikaš. Kakva je to vlada koja smenjuje one ministre za koje smatra da odlično obavljaju svoju dužnost? Vlada koja drži do pristojnosti i onih ministara koji su odlični profesionalci, glasi brz i jasan odgovor.

No, sad se iza brda valja novo, kudikamo ozbiljnije pitanje. Da li je odličan ministar onaj koji leti u Hag avionom Vlade Republike Srbije da njime preveze generala Vladimira Lazarevića, komandanta ratnog Prištinskog korpusa vojske SR tokom NATO bombardovanja SRJ, koji je, pred Haškim tribunalom, 2003. godine optužen, a 2009. osuđen na 14 godina zatvora po komandnoj odgovornosti za ratne zločine nad civilnim stanovništvom na Kosovu? Odgovor je strelovit: jeste! To, svakako, mora biti na umu vladi koja tamo-amo šalje svoj avion i organizuje doček ratnog zločinca – vladi i/ili njenom predsedniku.

Sletevši zajedno sa ministrom pravde Nikolom Selakovićem u pratnji osuđenog ratnog zločinca Lazarevića na aerodrom u Nišu, Gašić je održao i govor, ali je tu bilo i drugih govornika, među kojima se u govorništvu istakao ministar rada Vulin: „Njega je država dočekala i tako treba da bude, ovo nije više država koja je okretala glavu od svojih junaka, već država koja se ponosi svojim generalima.“ Vulin je, dakle, izrekao očigledno stav vlade da se ova država iznova ponosi onima koji su je osramotili!

Mešala se tu na aerodromu privatna sfera sa državnom, unučad, deca i ostala rodbina osuđenika sa sa generalima, političarima i sveštenicima. Svi su bili radosni. Za rodbinu je to prirodno, ali, čemu su se radovali naši političari!

Državni Odbor za doček na niškom aerodromu „Konstantin Veliki“ bio je u punom sastavu, otkrivši nam lepo ko je i šta je ova država iznova. Pored pomenutih, tu su bili i načelnik GŠ Ljubiša Diković, komandant Kopnene vojske VS Milosav Simović, vladika raško-prizrenski Teodosije, gradonačelnik Niša Zoran Perišić i načelnik niške policije Srđan Grekulović, da se svi pod istim nebom pričeste u zločinu zbog kojeg je slavljenik osuđen.

„Uspeo sam da preživim haško gubilište“, izjavio je haški otpuštenik Lazarević, osuđen za ratne zločine, kao da je nevini stradalnik. Ko je preživeo gubilište koje je na Kosovu uspostavljeno 1999. godine, a čijim je Prištinskim korpusom komandovao general Vladimir Lazarević? To je pravo pitanje.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari