Ibrete se neki moji poznanici zašto ne komentarišem političku avanturu Đorđa Vukadinovića, koji se hrabro stavio na čelo liste NOPO, a na to me je podsetio i dragi kolega Vasić. Neki zlobnici čak šire glasine da sam se uplašio dugogodišnje robije koja mi preti po Vukadinovoj tužbi, ali to su sitne duše koje ne znaju da ja, poput Tita, Ćosića i Koštunice, priznajem samo sud moje partije.


Sad ću da stavim karte na astal. Jednostavno nisam video potrebu da se mešam u nešto što je Vukadinović tako vešto umesio, kako mu ne bi umesio ni mnogo veći politički dušmanin od moje malenkosti. Objektivni analitičar Vukadinović već godinama krajnje vešto balansira na raznoraznim ivicama, naročito na ivici dobrog ukusa. Kao inteligentan čovek, Vukadinović je ukačio da u srpskom političkom svinjcu nametljivost ima najveću prođu, ali je, takođe, ispravno procenio da bi mu u postojećoj stranačkoj ponudi krajnji domet bio takozvani srednji ešelon, što Đorđu, rođenom lideru, nipošto ne odgovara. Cinik bi rekao da ga ime obavezuje. Vlasniku imena se, izgleda, činilo da korak od Đorđa Vukadinovića do Đorđa Petrovića ne mora nužno biti nesavladiv.

I tako se Vukadinović odao predizbornosti na način koji savršeno sumira njegovu političku mađiju. Odnekuda se, kao kec na desetku, pojavio NOPO, krajnje eluzivna organizacija bajagi mladih ljudi, fiktivnih Vlaha, bajagi razočaranih korupcijom i ogorčenih zbog pokušaja da se Vlasi otrgnu od srpskih korena.

Đorđe je u miraz NOPO-u, to jest kao uzdarje za prvo mesto na listi, doneo nekakav program za spas Srbije u kojem se, takođe, sadrži suma NSPMovske imbecilnosti. Kolega Vasić je program prokomentarisao, verovatno ste ga i vi pročitali, pa neću da zalazim u sitna crevca. Vukadinović se po svemu sudeći pouzdao u srpsko kolektivno nesvesno, sklono autoritarnosti, represiji, čvrstoj ruci i golom dupetu, ali je prevideo da je, sada već ubedljivoj većini građana Srbije, došlo iz dupeta u glavu i da ljudi prosto hoće da jedu, piju, plate struju, telefon, da kupe lekove, a posle će već videti.

I znate šta? Da se nisam uključio u napredni pokret Preokret, da sam ostao u predpreokretnoj pameti da na izbore uopšte ne izlazim, ovoga mi krsta bih, ipak, izašao i dao svoj glas NOPO-u i nosiocu NOPOove liste. Vredelo bi videti Vukadinovića u parlamentu, nemojte me samo pitati zašto. A možda ćemo ga i videti. Ko zna? Cirkus, braćo Srbi. Kolo sreće se okreće. Ko nabije taj dobije. Kod Marike na karike. I pročaja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari