Pre nego što se upustimo u sitna crevca naše današnje teme, usuđujem se da cenjenom publikumu skrenem pažnju na činjenicu koja se u Srbiji, zemlji ćoravih zanata, neprestano previđa. Jedna je, naime, stvar Srbija – geografski pojam, a druga je – za razliku od prve, vrlo varijabilna – država Srbija, to jest – vlast.

 Suštinsko nerazlikovanje ta dva pojma povremeno je znalo da Srbiju i srpsku državu uskošta kao Svetog Petra kajgana, kao ono, recimo, posle Velikog rata, kada je država Srbija – zbog preterivanja u državotvorstvu – nestala sa političke mape sveta.

 

 E sad, ako već srpski državnici (svih boja i svih vremena) nisu u stanju (ili ne žele) da naprave razliku između geografske Srbije, koja je – u granicama svojih mogućnosti – večna, i mnoštva srpskih država, koje su poprilično prolazne, šta očekivati od srpskih građana? Srpskim građanima (svih boja i svih vremena) teško dolazi iz dupeta u glavu da država postoji da bi ona njima – a ne oni njoj – bila na usluzi i da svoju lojalnost, privrženost i ljubav duguju stvarnoj, geografskoj Srbiji ne državi, a još manje državnicima. Ne kažem da ne treba biti lojalan državi, naročito ako dobro vodi poslove – što u Srbiji gotovo nikad nije slučaj – ali u lojalnosti ne treba preterivati.

  Hoću da kažem da građani ne bi trebalo da na svoja krhka pleća preuzimaju poslove ionako glomaznog činovništa i administratorstva. Pretpostavljam da ste naslutili da je danas na dnevnom redu veoma star zanat – uvlačenje vlastima u dupe. Zanatlije tog zanata su – kao, uostalom, i sve zanatlije – sitnoposednici, što će reći da se u posao uvlačenja vlastima u dupe ne upuštaju radi državne državne, nego radi lične polze.

  Sitni srpski zanatlija je još birvaktile dokonao da se državna vlast – samo ako se vešto izmanipuliše – može iskoristiti kao sredstvo mršenja konaca konkurenciji ili – kao u slučaju onog narednika – kao prečica do mlade mindže. Jer, pazite, da nije tako, zar bi nemačke okupacione vlasti došle u situaciju da štampaju proglas u kome srpsko građanstvo umoljavaju da – bar privremeno – prestane sa podnošenjem prijava protiv svojih komšija.

  Obradili smo onomad slučaj privatnog krivičnog utuživanja Kokana Mladenovića, a iz pera državotvornog sindikalca – ta se stvar još krčka u državnom tužibapstvu – kad eto ti još jedne državotvorne samoinicijativnosti. Ištvan Kaić, osebujna jedna pojava, presavio tabak i utužio Vesnu Rakić Vodinelić! Kakvo li je krivično delo počinila gospođa Rakić Vodinelić? Viđi sad vraga su sedam binjišah: napisala Vesna da je saglasna sa rečenicom zbog koje je Mladenović utužen. To me je podsetilo na vremena u kojima je – po svedočenju samog blaženopočivšeg Ćosića – pisanje i objavljivanje njegovih knjiga bilo dozvoljeno, ali je čitanje bilo teško krivično delo. Pazite, čteci, šta čitate. Sindikalci ne spavaju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari