* Dok je naš kolumnista Svetislav Basara na odmoru, objavljujemo odlomke iz knjige „Tušta i tma“ sa njegovom prepiskom sa Miljenkom Jergovićem, u izdanju Lagune

7.7.2013

Kent je bio moj prvi susret sa robom koja vodi računa i o estetici. Inače, u to vreme, jeftinije cigarete, pa čak ni one srednjeg kvaliteta, nisu imale celofanski omot na paklicama. Uzgred, u to vreme si petkom, pazarnim danom, u Bajinoj Bašti još uvek mogao videti ponekog starog muslimana u onim alaturca čakširama, sa ogromnom kesom na dupetu. Zapališ, tako, kent i gledaš kako pored tebe prolazi sedamnaesti vek. Ili neki još davniji

I kako je to u Jugoslaviji redovno bivalo – a u Srbiji zauvek nastavilo da biva – čim su se pojavili znaci modernizacije, poboljšanja života, kakvog-takvog oslobađanja i sticanja građanske samosvesti, vlastodršce je obuzela panika. Ti, Miljenko, dobro znaš da se ovde (mislim na ceo ex-yu prostor) vlada pomoću manje ili više siledžijskog uterivanja u neki kolektiv i neprestanog zastrašivanja. Onoga momenta kada je sveopšti jugoslovenski strah samo malo smanjen, strah je zavladao u jugoslovenskom rukovodstvu, a iz straha je – prirodno – progovorila agresija. Tito je tada napisao neko pismo. I sve se prekonoć promenilo. Ne znam, da budem iskren, a ni danas me ne interesuje, šta je bio uzrok te pometnje, ali ne sumnjam da je, kao i sve prethodne, bila veštački indukovana. Bilo kako bilo, od sedamdesete godine pa nadalje, lepršavosti beše odzvonilo i socijalizam je po ko zna koji put pokazao svoje surovo lice. Sve se, prekonoć, uozbiljilo i sve ponovo posivelo. Progonjeni su neki „tehnomendažeri“ i „anarholiberali“, a mi – obični građani – taj smo period zapamtili kao doba sveopšteg legitimisanja

Ne dao ti Bog da se u to doba negde pojaviš bez lične karte. Posle deset, jedanaest uveče, milicajci su po slobodnoj proceni zaustavljali prolaznike, tražili ličnu kartu i – poluljubazno, polupreteći – zapitkivali a da kuda si krenuo. Pođem, recimo, u Beograd. Ako me milicija ne zaustavi još na železničkoj stanici, u vozu me sigurno dočekuje. Ne samo mene, naravno. Rekoh – bila je to prava manija. U Beogradu, na vrhu Balkanske, preko puta hotela Moskva, sledi novo legitimisanje… Narodna milicija je, takođe, imala nezvanični punkt kod Politike. I na još nekoliko mesta. Razumljivo, ako legitimišeš hiljadu ljudi, pronaći ćeš najmanje stotinak koji su zaboravili da ponesu ličnu kartu. Pa pravac – kod sudije za prekršaje. Na kraju je to dozlogrdilo i glavešinama pa su miliciji naredili da se malo obuzda.

I ovo mu dođe kao neka reportaža.

Pozdrav,

B.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari