Znam da je nekima ključno brojanje glasova, cenzusi, i o tome ću. Znam da je drugima ključno kadrovanje, koalicije.. Ipak,ubeđena sam da bi za sve nas ključna tema morala biti ona od čijeg ishoda će za svakog normalnog čoveka u Srbiji zavisiti mišljenje o tome jesmo li uopšte imali izbore, ili smo sanjali, hoćemo li više ikada izaći na izbore, ili će nas sanjati (političke stranke i lideri) od sad pa nadalje. Zbog značaja ovog događaja prenosim deo vesti objavljene u Danasu, još jednom:

Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti Rodoljub Šabić zatražio je od gradskih vlasti Beograda da objave sve relevantne informacije o okolnostima pod kojima je u noći 25. aprila izvedeno rušenje dela Savamale na uglu Hercegovačke i Mostarske ulice. Gradonačelnik odgovorio da nijedna gradska služba, nije bila te večeri na toj lokaciji. U pismu Šabića gradonačelniku Beograda Siniši Malom, navodi se da je poverenik od građana dobio informacije da je tridesetak ljudi, koji su bili sa „fantomkama“ na glavama i naoružani palicama, sprovelo, sa tri bagera, rušenje objekata koje su koristili privatnici. Prethodno su vezali noćnog čuvara i oduzeli mu mobilni telefon. Prema istim informacijama, policija je, iako pozvana, odbila da izađe na uviđaj, upućujući građane na komunalnu policiju, uz obrazloženje da je komunalna policija u tom rušenju i u učestvovala“.

Nemam ni jedan razlog da ne verujem gradonačelniku to da nijedna gradska služba nije bila na toj lokaciji. Ali, poenta nije u tome, osim ako nismo na toliko infantilnom političkom nivou da će vlast i zainteresovani za ovaj slučaj da se prepucavaju kao deca kad posle loptanja pukne nečiji prozor pa je bitno da svako viče „Nisam ja“.

Ovde bi za dalje funkcionisanje pravne države bilo bitno da gospodin Mali postavi isto pitanje koje i gospodin Šabić, i ne samo da postavi, nego da kao gradonačelnik ažurira na svim nivoima vlasti, da insistira javno i odgovorno na tome ko je opisani (a ipak neopisivi) događaj počinio, kako je moguće da se to dogodilo u njegovom (Siniše Malog) i našem gradu, a da naš gradonačelnik i niko ne zna ništa o tome? Zatim, da vlast i opozicija zaustave dalji (i onako lakrdijaški) tok prebrojavanja glasova sve dok se ovaj slučaj ne reši. Jer ako se ovo desilo, a desilo se, demokratski život u Srbiji suspendovan je. (Gde si sad, Evropo?) U takvoj se atmosferi ne mogu brojati glasovi građana izašlih na „slobodne demokratske izbore“. Nema slobode bez odgovornosti i nema demokratije u flagrantnom ukidanju iste, u nasilju, dakle.

Zbog ovog događaja ne mogu da se ne setim ponovo reči iz romana „Islednik“ Dragana Velikića:

U međuvremenu ljudi sa plaže zavladali su svetom. Sada su svuda. Na aerodromima i kruzerima, u bankama i parlamentima. Zaseli su po ministarstvima, akademijama, univerzitetima, u bolnicama, filmskim studijima, pozorištima. Svet je postao posed karikatura. Đavo je suvišan. Prevara je opšte stanje. Nije više ovo onaj grad u kom sam rođen. U međuvremenu, a to je čitav jedan ljudski vek pretvorio se u stanište perača novca, niskih čela i mutna pogleda, plaćenih ubica, lažljivih ktitora, falsifikatora svih fela, onih koji kupuju građevinske dozvole, izvode iz matičnih knjiga, državljanstva, diplome i molitvene doručke“.

Nije poenta natovariti ljude s fantomkama gradonačelniku ili Vučiću. Ponavljam, bitno je da vlast, ali i opozicija ovo pitanje shvate kao svoje najvažnije pitanje za rešavanje, a ne međusobice.

Ali, i opozicija svu energiju troši na brojanje glasova tačnije je li ušla u parlament ili ne. Usput, i vlast i opozicija se ponašaju prilično voluntaristički: Opozicija kada potvrdu prelaska cenzusa pretpostavlja regularnosti izbora, a vlast, kada Vučić kaže u izbornoj noći nešto tipa „ma neka uđu svi u Skupštinu, ne smetaju mi“. Pa, ljudi, imali smo izbore, samo tačan rezultat se važi, ni opozicija ni Vučić ne mogu odlučivati o tome. Ako ima neko odgovoran da izađe i kaže jesu li izbori bili regularni ili ne, značilo bi. Ako nisu, neka se ponište. Zašto je to važno? Da se ne bi desilo, ko god da uđe u parlament i ko god da pravi koalicije, da ljudi sa fantomkama vladaju svetom, tj. Beogradom, tj. Srbijom. Hej, ako gradonačelnik ne zna ko ruši po Beogradu, šta znači „slobodni“ Vračar, na primer? O čemu mi pričamo ovih dana, uopšte? Ima li još odgovornosti u politici, i ko će da je definiše? Možemo li se usaglasiti oko toga šta je najbitnije? Stabilnost i pravno uređena Srbija ili ko je osvojio koliko glasića, ko će u Vladu, i slično?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari