Kad god neki visoki ruski dužnosnik blagoizvoli doći u zvaničnu (ili čak privatnu) posetu Serbiji, njegovi kaunterparti, visoki serbski dužnosnici upadnu u pravoslavno-slovenski amok. To, prirodno, nije promaklo pažnji iskusnih ruskih dužnosnika, pa stoga kad god neki navrati u naš vilajet – mimo za njih uobičajene protokolarnosti i uzdržanosti – još na aerodromu počne da ispreda srpskom uhu dragu priču o zajedničkoj istoriji, zajedničkom jeziku i zajedničkoj veri.

 Što se vere tiče, nisu svi Rusi bili jednodušni u pohvalama srpskom pravoslavlju. Znameniti Vladimir Solovjov, recimo, o srpskoj je religioznosti napisao redove kojih bi – da su ih počem razrađivali na marksističkim kružocima – žestoko postidele spoljnog popečitelja Dačića. “Notoran je”, pisao je Solovjov, a ja navodim po sećanju, “srpski nemar prema religiji koja se najčešće koristi kao sredstvo za ostvarenje političkih ciljeva.”

Istovetnost jezika! Hm! Neće biti. Onoliko koliko je Rusija veća i snažnija zemlja, toliko je ruski jezik bogatiji i izražajniji od srpskog. Dobro, de, Rusi su imali sreću da nemaju knjaza Miloša i Vuka, a Miloš i Vuk su imali sreću da se ne rode u matuški Rosiji, gde bi – slutim – prošli kao bosi po trnju, ali izvesne sličnosti ipak postoje, pa bi u tom smislu bilo baš onako bratski kada bismo prestali da po štampi, pa čak i po naučnim publikacijama, Solovjova zovemo Solovjev, a kneza Patjomkina – Potemkin. Na šta bi to ličilo da se Lavrov Dačiću – tavarišč Đočič? Ali naša tema nije ni religija ni lingvistika, nego politika, pa da ne dužim.

Zahvaljujući gorepomenutim sličnostima – za koje opravdano sumnjam da rusku stranu previše boli Crven Ban – ruski visoki dužnosnici lako oposle sve ono zbog čega dođu u Serbiju. Što uopšte, da se razumemo, ne mora biti loše. Nema te zemlje ovoga sveta – osim Amerike, pa i Amerike samo delimično – koja sebi može priuštiti loše odnose sa Rusijom. Ukrajina je nešto pokušala da se kurobeca, pa vidite kako je to završilo.

Pa zašto onda zakeram? Zato što me iskustvo uči da politike utemeljene na emocijama retko kad donose dobre rezultate. Jer, pazite, da je istovetnost jezika tako bitan faktor u međunarodnim odnosima, da li bi bilo tešnje i bratskije saradnje od srpskohrvatsko-hrvatsko srpske? Da, graknuće namćori, ali Hrvati su katolici, to je kamen spoticanja. Je li, bogati? A jesu li Bugari katolici? Nisu! Pravoslavni su? Da li nam je to smetalo da se s Bugarima u više navrata pokarabasimo? Nije. Opet, dobro de. Mi smo sitne balkanske ribe pljuckavice. Generalno što kažu Zemunci, i ja sam za što bolje i što tešnje odnose i saradnju sa Rusijom samo držim da ne bi bilo loše kada bi neki naš državnik, kada ugosti nekog sledećeg visokog ruskog gosta, stisnuo muda i gostu rekao da mi, fakat, jesmo braća, ali da nam kese nisu sestre.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari