Posle osam godina života bez svesti, Arijel Šaron je „napustio svet kad je sam rešio da ode“. To je uverenje Gilada, jednog od dvojice generalovih sinova, koje konačno potvrđuje životnu nepredvidivost i upornost njegovog oca, koga smeliji istraživači vide sem kao „nemilosrdnog ratnika i kao čoveka koji je Izraelcima možda mogao da donese mir sa Palestincima“.

Tragove racionalnog preobražaja, posle okrutnih vojničkih poduhvata, u kojima su stradali nedužni, ali nekad i žrtvovanje svojih vojnika, ne jednom neizvršavanje naređenja sopstvenih viših komandi, istražuju mnogi uvodnici, svakako saglasni da je Arik „više od žive istorije jevrejske države“. Istoričar Tom Segev kaže da će Šaron biti upamćen kao jedan od očeva nacije, a istovremeno mnoge njegove akcije kao vojnika i političara ostaju krajnje kontroverzne. U svom dnevniku, premijer David Ben Gurion je davno zabeležio ocenu za oficira nižeg čina Šarona: „Pronicljiv mlad čovek. Kad bi savladao slabost da ne govori istinu u svojim izveštajima, mogao bi da bude primeran vojni starešina.“

Mnogi ga okrivljuju za izazivanje nepotrebnih ratova, protivnici da je stavljao na nišan civile, a značajan broj neprijatelja želeo je da bude suđen kao ratni zločinac optužen za nedela protiv Palestinaca, posebno u Bejrutu 1982, ali i početkom pedesetih. Pritom, osećanje krajnje domaće desnice je da je Arik „konačno izdao ideju Velikog Izraela“. Raanan Gisin, verni Arikov savetnik i saradnik, čija dužnost je dugo bila da „otvara oči“ stranim dopisnicima ovako tumači mene svog bliskog prijatelja, od šampiona kolonizacije u advokata povlačenja sa okupiranih teritorija, pod međunarodnim pritiskom za nastanak palestinske države: „Šaron nije bio ideolog, bio je politički arhitekta. Kao vojnik je znao jednu stvar, na bojnom polju – morate čvrsto da zgrabite inicijativu i da vodite akciju, čak i ako je mir nemoguć, Arik je želeo da proces teče po njegovim uslovima. I dok je imao vlast, tako je bilo. Poslednji iz generacije lidera 1948, imao je moralni autoritet da gura veoma bolne odluke.“

Ronen Bergman, politički i vojni analitičar telavivskog tiražnog Jidiot ahronota, još je precizniji: pošto je Šaron dostigao vrhunac moći prihvatio je savet da se saglasnost Amerike topi, ako lansira ratove, kako je zamišljao borbu protiv terorizma, dok na štitu nosi znamenja megagraditelja naselja na Zapadnoj obali i u Gazi. Upravo zauzet pisanjem istorije Mosada, otiskuje se dalje u pretpostavke: „Da 2006. nije pretrpeo moždani udar, koji se okončao smrću, Arijel Šaron bi najverovatnije postigao mirovni sporazum za Palestincima. Upotrebio bi osobine moćne ličnosti, neodbranjiv ofanzivni nastup i naklonost građana, kako bi prinudio naseljeničku desnicu da prihvati rešenje.“

Haldun al Barguti u listu Palestinske uprave iznosi svoje mišljenje: „Kad se Šaronovo zdravlje pogoršalo, a onda poboljšalo, u izraelskoj štampi je bilo opisa da se „bori kao lav“. To odražava koliko neki previđaju krvavo nasleđe i ne vide miroljubivu budućnost. Sada je Šaronova stranica zaklopljena, ali njegovo nasleđe opstaje. Palestinski Profesor Hasan Hatib ocenjuje da je pokojnik „uvek igrao negativnu ulogu“. Podaci o raspoloženju Izraelaca – kako prenosi Rojters – jesu da je za dve trećine građana danas „prihvatljiva palestinska država na Zapadnoj obali i u Gazi, duž linija koje su povučene sa premijerom Jicakom Rabinom, koga je 1995. ubio Jevrejin zbog spremnosti tadašnjeg predsednika vlade da okonča okupaciju“…

Prema diplomatskim telegramima iz zbirke Vikiliksa, Šaron je bio spreman na dalje korake posle odlaska Jasera Arafata, „ne očekujući da Mahmud Abas bude cionista, ali da preduzme potrebne mere protiv terorizma, jer konačno rešenje traži godine, ali je moguće“. U autobiografiji, pod naslovom (drugačije bi bilo teško očekivati) „Ratnik“, iz 1989. Šaron razmišlja: „Veliko pitanje naših dana je da li mi, jevrejski narod Izraela, možemo među nama samima da nađemo snagu da preživimo kao nacija.“ Smrt, i kad stiže posle osam godina, nekad je brža od dobrih namera.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari