Bejah, kako se to kaže, na putu po Severnoj Crnoj Gori i Zapadnoj Srbiji i red je nalagao da u povratku svratim do Stopića pećine u srdačnu i prijateljsku posetu Baba Kurani, koja je pre par meseci proslavila sto četrdeset peti rođendan ispod one šljive u Tometinom polju, one pod koju je, saglasno proročanstvu njenog mnogo slavnijeg kolege, Mitra Tarabića, trebalo svi da stanemo.

I znate kako ide prilikom diplomatskih poseta – u plastičnu kesu se stavi kilo bijele ljute, kilo šećera, dvesta grama kafe, pa – kuc, kuc, dobar dan, ljubim ruke i pročaja! Što si, baba, tamo slavila rođendan, pitam ja, očekujući odgovor koji sam i dobio.

Ja sam ti se, dijete, povukla iz javnog i proročanskog života, volim samoću, pa sam – da bih bila sama – otišla ne mesto na kome bismo svi trebali da budemo zajedno. Kao što vidite, prva ovonedeljna kolumna počinje u naoko zajebantskom fazonu, što možda i nije loše posle kišne i čemerne prethodne sedmice. Dakle ćerao sam komendiju, nisam svraćao u Stopića pećinu, ali sam svratio u Bajinu Baštu. A šta u Bajinoj Bašti da se radi u kišne dane nego da pod nečijom terasom pijucka bijela ljuta i kuva srneći gulaš. Razgovoru, predvidljivo, nikada kraja. Teme – takođe predvidive: pola šala komika, pola svetska i kosmička politika.

Hajde da krenemo od komičnih. Sećate li se mog zemljaka Slavoljuba, gostovao je par puta u Famoznom; onog drčnog (a pospanog) delije što je hrabro ustao protiv hajke na slobodne radikale. E, pa najnovija vest je – saopštiše mi je pajtaši – da Slavoljub više nije slobodni radikal. Kako nije? Šta to pričate? Da nije prešao u SNS? Ili možda u DSS? Ma jok, more, kakav SNS, kakav DSS, Slavoljub je ostao ideološki besprekoran, ali je prešao u Užički zatvor.

Nije platio neku kaznu, pa je sada (privremeno) neslobodni radikal. Dan, međutim, odmiče, pa na red dolaze i sumornije teme, kao na primer – zašto je Slavoljub zbog tridesetak hiljada globe za neki sitni prekršajni zijan morao da se liši slobode. Ako vas interesuje odgovor – nije imao para. Tridesetak hiljada RSD u Bajinoj su Bašti ogromna suma. Kao, uostalom, i u ostatku Srbije. Ali lokalpatrioti kao lokalpatrioti, mi pijuckamo brlju i češemo se tamo gde nas najviše svrbi. Propala nam Bajina Bašta! Propadosmo mi, Bajinobaštani! Još samo da odnekud naiđe Oliver i da arlaukne “sve je propalo”. Red zajebancije, red lamentacije, dođe i vreme za spavanje. Da i ja ne bih (zbog globe) završio kao neslobodni radikal, dajem na znanje i ravnanje popečitelju unutrašnjih dela da na konak nisam otišao mojom krntijom, nego sam pozvao taksi. Jeftinije, brate, a opet skupo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari