UKRAJINA: Između prethodne i ove kolumne nije se dogodilo ništa važnije za političku ekonomiju od starta Južnog toka i odustajanja Ukrajine od potpisivanja sporazuma o asocijaciji sa EU. Ta su dva događaja čak na ne baš komplikovan način i povezana, tako da u odnosima Ukrajine sa EU i Rusijom i mi imamo neku svoju ulogu. Ne bih htela da širim priču, ali slika bi bila sasvim kompletna kad bi se u nju uključila i aktuelna smirivanja međunarodnih tenzija oko Sirije i Irana.

Bez obzira da li ste pristalica ili protivnik jednoga ili drugoga – a pristalice, da ne kažem navijači, potpisivanja sporazuma Ukrajine sa EU po pravilu su protivnici Južnog toka – ta su dva događaja i za vašu stvar od ogromnog značaja. Ako to dosad niste znali, slučaj Ukrajina vam je morao pokazati da su politika i ekonomija tako tesno vezane da svaki ekonomski korak ima i svoju političku stranu i obrnuto, svaki politički korak preduzima se i sa ekonomskim pretenzijama. I onda kad se to na prvi pogled ne vidi, pa bi se čak moglo reći:naročito tada. Povodom sendviča u kome se, između EU i Rusije (plus manje vidljiv, ali postojeći, interes SAD i Kine) našla Ukrajina napravljene su i objavljene mnoge konkretne računice – recimo, tvrdi se da bi potpisivanjem sporazuma o asocijaciji sa EU ukrajinski izvoznici bili na dobitku za 487 miliona evra godišnje, a evropski izvoznici za 391 miliona evra plus konkretne računice za svaku granu privrede – što je za nas u najmanju ruku zanimljivo jer nam slične računice nikada nisu stavljene na uvid, ali su nam, recimo, svojevremeno sa nadležnog mesta obećane kad je u pitanju eventualni ulazak u NATO. U ovim računicama u slučaju Ukrajine ima nijansiranja ozbiljnog značaja – od sporazuma o asocijaciji sa EU na dobitku bi bila poljoprivreda, a bar za početak na gubitku mašinska industrija. Analitičari, možebiti oni isti koji su pre desetak-petnaest godina tvrdili da Rusija više nikada neće biti velika sila, tvrde da bi trenutne i kratkoročne ekonomske štete Ukrajine od ekonomskog prekida sa Rusijom bile manje od dugoročnih dobiti koje bi imala od saveza sa EU. Ali šta je još zanimljivo : Ukrajina je i za Evropsku uniju i za Rusiju ekonomski beznačajan partner. Ruski list Komersant piše da Ukrajina čini manje od 4 odsto ruskog spoljnotrgovinskog prometa, a „ Evropskoj uniji još manje važna nego Rusiji“. Ukrajini su, međutim, važne obe. Mada ima nekih, po običaju filozofskih objašnjenja, nije jasno zašto Ukrajina sporazume o slobodnoj trgovini ne bi imala sa oba saveza koji je politički pritiskaju? Oba su u sastavu Svetske trgovinske organizacije. Čemu ta organizacija služi, ako ovakvo rešenje ni u njenim okvirima nije moguće? Konstruktivan odgovor na to pitanje rešio bi mnoge naše unutrašnje raskole. Ali, takvog odgovora uskoro teško da će biti.

JUŽNI TOK: U vreme kad se Evropska unija spremala na vojnu intervenciju u Srbiji, Radoje Kontić tadašnji savezni premijer potpisao je Ugovor o trgovini između SRJ i Rusije. To je neverovatno povoljan ugovor, koji nema nijedna druga zemlja van SNG, koji mi ne uspevamo dobro da iskoristimo moguće je zbog troškova koji proizilaze iz ekonomske geografije kako mi je objasnio jedan naš poznati ekonomista pozivajući se na jednu teoriju Pola Krugmana. U vreme kad Rusija ovde nije stajala tako dobro kao sada u Ukrajini potpisan je Sporazum o asocijaciji između Srbije i EU. E na celu tu napetu ravnotežu pao je prošle nedelje Južni tok kako između Rusije i Ukrajine tako i između nas i EU. EU takođe energetski sarađuje sa Rusijom, ali u već dugogodišnjim sporovima oko novog energetskog paketa u interesu joj je da države koja joj teže čine njenu stranu fronta.

Ni za živu glavu ne bih propustila prenos tog događaja, najveću investiciju posle Đerdapa (1971), ni da je samo do političkog folklora. Ali, ako je neko i propustio da primeti, nije se radilo samo o političkom folkloru (Predsedniče, obratio se dirljivo naš predsednik svome predsedniku!!!). Uz svu nama svojstvenu komediju (zašto je Zorana Mihajlović progovorila ruski???), imali smo da gledamo kako se političke karte mešaju pred našim očima i predsednik Srbije napušta svoju ulogu engleske kraljice. Kakvu će ulogu umesto toga da preuzme još je neizvesno, pošto su se ostali akteri, po čijoj je moći već zaparao, zasad pritajili. U nedoumici ili u očekivanju podrške ni od kuda. Tako ti je to sa moći koja nije sasvim autentična. Detaljne računice, slične onima koje je proteklih nedelja pravila Ukrajina, o tome koje će tačno čisto ekonomske posledice imati ta investicija – naravno nema. U politiku se dobro razume svako, u matematiku retko ko.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari