Gde smo ono stali? Kod Iljfa i Petrova! A zar ne bejasmo stali kod Komentatorke Dane i sledbenika njenog džabalučarskog kulta? Bejasmo, ama imaju oni i te kakve veze sa mojim omiljenim književnim likom, po meni jednim od najboljih u istoriji književnosti – Ostapom Benderom. Ostap Ibrahimovič je – znamo to iz lektire – bio teški džabalučar.

Eh, kakav bi to bio tajkun i trošadžija, samo da je postojao. Ali nije. Ali zato širom sveta postoje milioni – šta milioni – milijarde malih ostapa benderčića koji su čvrsto uvereni da se u životu može profitirati na poslovnoj politici – ideje moje, benzin vaš. U prevodu na srpski (i mnoge druge jezike) – trange-frange, kod Marike na karike, ko nabije taj dobije, a ko nađe „vezu“, taj je pravi hadžija, taj se imao rašta i roditi. I pročaja.

Nije nepoznato da je Srbija obećana zemlja džabaluka, murdarluka, nepotizma, „protekcije“, „veza“ i ostalih trica i kučina. Ne samo da to nije nepoznato, to vam je, cenjeni publikume, i naša državna politika i temelj našeg identiteta. To vam je ono – mi imamo dušu, mi znamo da se veselimo, mi možda ne znamo da radimo, ali znamo da se tučemo. Ja bih ovde, da izvinite, dodao i da se foliramo i da palamudimo. Sad se vraćamo na Komentatorku Danu (u daljem tekstu i budućim tekstovima KD) i njene sledbenike. Njihov osnovni problem je, da kažemo, što oće benzin, ali nemaju ideje. I šta? Kad se neko domogne figurativnog benzina (ovde, fakat, vrlo često i bez ideja i na mukte), to KD i njenim pajtašima nipošto ne izmiče pažnji. Nastaje kuknjava! Čupanje kose! Dreka! Čuda i pokore! Ukazivanje na nepravilnosti! Korupcija! Nepravda! Svaka njima čast, ali siguran sam da KD i njena braća ne dižu bunu zbog vaistinu rđavih pojava, nego zato što im nije zapalo da budu među korisnicima kritikovanog rđavstva.

I opet dolazimo do nacionalnih penzija. Ja razumem situaciju u kojoj dobijanje/nedobijanje penzije izazove zavist i negodovanje među pretendentima na nacionalnu penzionisanost, to jest među umetnicima svih boja, ali mi nije jasno – i nikada mi neće biti – zašto nacionalna umetnička penzionisanost izaziva zavist u redovima neumetničkih zanimanja, među, ajde da kažemo, poljoprivrednim tehničarima, zubarima, danama, danama uveocima, inženjerima, šloserima, medicinskim sestrama i geolozima. Eh, šta sam puta za poslednjih nekoliko godina čuo – Eto, dali mu penziju! Ko je on da mu daju penziju! Aman čoveče – pokušavao sam nekoliko puta da džaba krečim – jesu mu dali, možda je nije zaslužio (uglavnom i nije), ali ti si VAN KONKURENCIJE, šta te boli Crven Ban što je penziju dobio neko ko je ipak (makar i na silu) umetnik. Overlorde, evo trenutka prosvetljenja. Kada sledeći put budeš sedeo „na vladi“, predloži (usvojiće vlada) da svi punoletni građani Srbije dobiju nacionalnu penziju i time ćeš rešiti i nacionalno pitanje i problem korupcije. Gde ćeš naći pare? E, to je već tvoj problem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari