Pita me komentator (ili komentatorka) Mimi King: a da ko je bio famozni Pengo, čije se gonade često pominju na ovoj stranici i to po pravilu u negativnom kontekstu. Dragi/draga Mimi, stvar stoji ovako: Zajedno sa Đorđem Vranom, Baba-Kuranom, Aksentijem Drljom, Zorom Čučkušom, Milošem Kožoderom – i pročim pitoresknim damama i gospodom – Pengo je jedna od ličnosti iz zapadnosrbijanske mitologije, što će reći da je nekada davno možda i postojao, ali se s vremenom preselio u legendu.

Takođe je nepoznato zašto su njegova muda izašla na rđav glas. Nije to, nagađam, bilo bez nečeg. Da sad ne zalazimo u intimu, kako bilo bilo, Pengovi testisi su postali sinonim za propale stvari, poslove i ljude, pa tako kad u Užicu kažeš za nešto (ili nekog) da je ravno (ravan) Pengovim mudima, time si rekao sve.

Možda biste se, Mimi, za odgovor na pitanje ko to beše Pengo mogli obratiti Saši Jankoviću, ombudsmanu ovdašnjem, koji je, pretpostavljam, u obavezi da od državnog zuluma štiti i građane Srbije mitološkog porekla, tim pre što se ombudsman ovih dana latio posla čiji će rezultat – pogađate li – biti ravan Pengovim mudima. Čega se to latio naš ombudsman? Uočio Janković neke nepravilnosti u radu takozvanih tajnih službi, među njima i VBA, presavio tabak, napisao pismo i poslao ga na adresu popečitelja militarnog, Gašića, sa zahtevom da se neke stvari pojasne. Umesto da – kako demokratski red nalaže – savije repić i ombudsmanu dostavi tražene dokumente, popečitelj militarni je pao u amok i doživeo klasični trasfer blama. Bilo ga stid umesto Jankovića! Ej, more, usudio se da podigne glas na srpsku svetinju i još se nešto kurobeca. O, vremena, o, običaji!

Bila je to samo jedna od meni tako dragih manifestacija žandarmerijsko-koštuničarskog shvatanja države, saglasno kome ministar zdravlja treba da bude – bar za javnost – zdrav kao čelik, ministar pravde pravedan kao Temida, a ministar vojske ratoboran kao Džingis Kan. Nisam siguran da li Gašiću vredi objašnjavati da je njegov posao dvostruk: on, fakat, treba da brine o dobrobitiju vojske, ali je takođe u obavezi da vojsku – uključujući BIA – drži pod političkom kontrolom. Jeste da je naša vojska rekla zbogom oružju u mirnodopskim uslovima, ali – pusti ti to. Vojska je, htela to ona ili ne, po prirodi posla bure baruta, nije dobro kad za popečitelja dođe svat koji voli da se igra šibicama. Znakovito je, inače, što se Overlord, čijoj pažnji malo šta izmiče, u ovom slučaju drži neuobičajeno samozatajno, niti hvali Gašića, niti kudi Jankovića. Ni mukajet! I tako će – predviđa mi se – i ostati. No, dobro! Kad vojska već ima toliki uticaj na svog popečitelja, ne bi bilo zgoreg da đeneral Diković Gašiću skrene pažnju da se podšiša. Da zli dusi ne bi pomislili da je VS krenula stopama đenerala Draže.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari