Volim ponedeljke zbog kolumne kolege Vasića. Idejna bliskost, bato. Što bi rekao Krleža: dijelimo isti svjetonazor. Danima se i ja kanim da napišem nekoliko redaka o nakani vlade Srbije da od nas, pomoću uredbi, napravi uzorne Evropljane. Mislim na genijalnu ideju da te kum ili šef sale prijavi miliciji ako popiješ neku više. Ali ne smedoh ni da zucnem. Zbog sukoba interesa, ako razumete šta hoću da kažem.


Ja se kao nešto kurobecam po tekstovima, ali u suštini – i u meni čuči malograđanin koji voli rad, red i mir i poštuje zakone. Ama, ne valja preterivati ni sa zakonitošću. Stariji čitaoci će se setiti šta je drug Tito rekao na tu temu. „Drugovi, ne smijemo se držati zakona kao pijani plota.“

E, upravo je držanje pijanih za plot dopao pod udar nedremenog oka jedne od najpravnijih država na svetu. Nećete mi ga majci, grmi zakonodavac, pripiti sedati za volan. Mi, kao država u tranziciji, nemamo neograničen broj patroldžija. Ali zato apelujemo na građansku svest. Što bi u praksi trebalo da izgleda ovako:

Pozove te kum, recimo, na večeru. Otvori se neka flaša. Popije se tu malo. I ti u neko doba oćeš kući, kum te lepo isprati, pa trk u predsoblje, na telefon, zove organe. Ode pijandura, drugovi, sačekajte ga na ćošku Kursuline i Proleterskih brigada. Ja rekoh i dušu svoju spasih. A vi kako hoćete.

Ili scena druga. Godinama svraćaš u neku kafanu, na ti si sa kelnerima i sa gazdom. Kao čovek starog kova, živiš u zabludi da kafane postoje da bi ljudi u njima jeli, ćaskali i pili. Po novom, međutim, nije tako. Naš zakonodavac bi da od kafana napravi domove zdravlja. Plemenita namera, nema šta, samo u nakani nešto strašno, da prostite, smrdi. Po meni je – a mislim da će se i kolega Vasić složiti – cinkarenje neuporedivo veći greh od pripitosti. Kad bolje razmislim, ova bekrijska uredba je zapravo državna potpora nitkovluku i pokvarenjaštvu.

Što sam ovih dana proverio na terenu. Svratih u zavičaj, Bajina Bašta mala varoš, a taksi džab džaba, pa ja lepo ostavim automobil na Pecinom parkingu i vozi me neki drugi Miško. Razumljivo, svratim i do kuma, zasednemo, popijemo neku, a ja u neko doba pitam kumašina: je li, Neđo, nećeš valjda da me prijaviš kad krenem na konak. Kum, pametan čovek, ne čita novine, ne zna o čemu pričam. Objasnim ja njemu o čemu se radi, a kum se prekrsti. Ne bih te, kaže prijavio, taman da ne možeš da ideš.

Bravo, tako govori pravi Srbin, ciknem ja kao ljuta guja i pozovem taksistu, Vladu Kulaša. I odosmo mi, zakonski besprekorni, u noć. Da li sam se ja, gospodo, uplašio cinkarenja i grozomornih sankcija. Jok, more. Već godinama, pio ne pio, zbog ćoravosti ne vozim noću. Procenio svoje sposobnosti. I punktum. Zašto li se u sve to petlja i zakonodavac, pojma ja nemam. A izgleda da pojma nema ni zakonodavac.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari