Sa briselskog sastanka s Hašimom Tačijem Ivica Dačić stigao je ozaren ko da se vratio iz antologijske švaleracije. Splet njegovih izjava medijima svodio se na ono: „Uuu, šta sam joj radio“. Tačnije: „Uuu, šta sam mu radio“. I na mitsko pitanje – čiji je veći? Doduše, Dačić je mislio na značku („i on je imao neku značku, ali je moja bila veća“). Mada je kroz njegovu verziju događaja izgledalo da nije uopšte mislio na značku.


Ličilo je to pomalo i na ispovest Čaka Norisa posle maltretiranja slabijih od sebe koje niko nije video. Sem njega.

– Uđe Tači, ja ga pljunem preko stola, prospem mu kiselu vodu u krilo, uzmem njegovu kafu, kažem mu: „Ova kafa je isto moja kolko je i tvoja“, onda on ode u klozet, ja ga zaključam u klozet, posle je baronica Ešton zvala domara da razvaljuje vrata, ja mu za to vreme izbušim gume na kolima, iščupam retrovizor, polomim brisače, pa nateram jednog goluba da mu se pokenja na krov službenog vozila Vlade Kosova…

– Bravo, majstore. A jeste se rukovali? – pitali su ga znatiželjni novinari.

– Ma koji rukovali, kad sam ga video, odma' sam su zviznuo šljagu, džukela, bre, došo u Brisel da mi se širi…

– Znači, niste se rukovali?

– Ma gde rukovali, bre, držo sam ruke u džepovima, u inat, tuko sam ga samo nogama. Da ne prljam ruke…

To je trajalo sve do uveče. Kada je Tači prištinskim medijima izjavio: „Stisli smo ruke“.

– Evo, Tači sad izjavio da ste stisli… – zvali su novinari premijera u ponoć.

– Ma to on priča, ja sam njega stisno oko vrata, ovako, da ga udavim golim rukama, bre, kad već ne mogu da ga uhapsim… Kakav more stiskavac… Nisam se čak ni smejao, nisam čak ni disao, nisam čak ni Noris, ali mi kažu da jesam.

Posle je i baronica Ešton izjavila: „Bilo je rukovanja“.

– Vidite, nije to bilo klasično rukovanje. Malo smo se rukovali… Ovolicno… – bio je iznenađen premijer vešću da je sastanku, tj. maltretiranju Tačija prisustvovao još neki očevidac. I odmah se setio elementa u svoju korist: „Al' zato smo se izljubili tri puta po srpski, znate. Triput! Iako je Tači hteo samo dvaput, po njihovom. E nećeš ga majci. Ja rekao baronici da se mi ljubimo triput, da tu nema kompromisa, da se to unese u protokol, i ona je to unela u protokol… što znači da oni nas poštuju, posebno mene“ – istakao je Dačić.

U protokolu je zaista pisalo: „Kad uđe Dačić (mali, okrugao, sa osmehom kuma pre svadbe – primedba Ketrin. Eš.), omogućite mu da svakog poljubi tri puta u obraze, ali ne morate uzvraćati sa nežnostima“. Tako da je moguće da Tači na sledećem sastanku u protokol uvede neke njihove običaje. Recimo da se svi izuju ispred vrata pre ulaska u konferencijsku salu. I da se samit održi u čarapama. Ko onomad s Holbrukom. Samo što će Dačić, posle, u susretu sa srpskim novinarima, na pitanje „zašto ste u čarapama“, imati kreativan odgovor: „Tako sam ga lako udario da sam ga izuo iz cipela“.

„Tač“ (engl: touch) bio je, zapravo, ključni moment samita sa Tačijem (engl: Touchijem). Da li je Dačić „tačno“ Tačija ili je Tačić „dačno“ Dačija? Ispostavilo se da je politika pipav posao.

Pa dobro, drugovi, jesmo mi vas poslali tamo da se pipate ili…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari