Pomenusmo pre neki dan da u Srbiji postoji nekoliko gvozdenih pravila. Pravilo prvo – kad god Oco ode u inostranstvo, sledi težak pičvajz. Pravilo drugo – kad god Foma javno progovori, sledi težak luping. Pravilo treće – kad god Ljilja Smajlovićka odluči da bude u pravu, ona bude u pravu. Bez obzira na žrtve u ljudstvu i materijalu. Punktum.

Tako beše proletos, kad joj se nije moglo objasniti da do otužnosti zašećereni apel da se ćirilične novine izuzmu od plaćanja PDV-a nije nikakav „patriotizam“ nego idiotizam i pride pokušaj huškanja države na kršenje sopstvenog ustava, a tako je i ovih dana kada glodurka preko svojih udarnih novindžika sa indignacijom odbija svaku primisao da u Politikinom serijalu o finansiranju nevladinih organizacija ima primesa potkazivanja i – kako se uobičajilo reći – „targetiranja“. Gde bi „sredovečni, visokoobrazovani Beograđanin“ – kako to prekjuče postavlja Politikina istraživačka novindžika – „razbio prozor nevladine organizacije“ – idi, more, beži – a eto, zli Corax potegao pa nacrtao upravo takvu insinuacionu karikaturu – primerak „Politike“ hitnut rukom nevidljivog visokoobrazovanog, sredovečnog Beograđanina koji razbija neki nevladin prozor.

E sad, da na sajtovima nevladinih organizacija ne stoje vrlo „transparentni“ podaci ko ih (i sa kojim ciljem) finansira, imao bih razumevanja za Politikin istraživačko-potkazivački serijal, za taj bih serijal imao još mnogo više razumevanja da poslovanje i finansiranje najstarijeg dnevnog lista u vaseljeni nije obavijeno velovima misterija, a tek bih za njega imao razumevanja kada bi Smajlovićka – bilo lično, bilo preko dežurne novindžike – srpskom narodu i senatu objasnila kako je došlo do toga da nevladine organizacije – dok na njihovom čelu stoji ona, Smajlovićka – budu nešto dobro, da bi – kada Smajlovićka iz nevladinih pređe u vladine organizacije – postale nešto u najmanju ruku sumnjivo, nesrpsko, nešto ne-„naše“.

Budući da odgovori na ta škakljiva pitanja nisu dati – niti će ikada biti – i da Politikina novindžika antinevladin serijal brani argumentacijom sličnom onoj kojom je Smajlovićka, mešajući babe, žabe i tarabe, branila idiotsku ideju da se novinčine štampane ćirilicom oslobode PDV-a, ne mogu a da ne zaključim da je Politikin istraživački serijal u stvari neka vrsta spiska izdajnika koji su vaktile sastavili takozvani Naši. E sad, budući da su Naši u suštini naivčine – zlokobne, ali ipak naivčine – i da nemaju „leđa“, završili su pred Višnjim sudom u Timočkoj, sa izvesnim (doduše ne baš velikim) izgledima da izvesno vreme provedu u KP domu Zenica, dočim će Smajlovićka nesmetano i do unedogled nastaviti da žari i pali po Srbiji.Šta ono rekosmo? Šta sabajle radimo saPolitikom u nusprostorijama? Radimo to udarnički!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari