Taman ja pomislio da nam je politički život dibidus zamro i da u svojstvu Overlordovog Ćosića mogu nesmetano da trasiram dalje pravce razvoja političkog sistema neprosvećenog apsolutizma, kad – eto ti vraga su sedam binjišah: DSS, na čelu sa dr Rašković Ivić, alijas ribom zvanom Sanda, upriličio protestni skup. A na skupu se okupljenoj masi (cca 250 duša) obratio i – šta mislite ko? – budući premijer Đole Vukadinović.

Ako me pamćenje ne vara – i ako nisam nešto prespavao – čini mi se da je učešće na riba-Sandinom skupu Đoletu bilo mitingaško sefte. Neka vrsta probijanja leda! Silazak u mase! Početak rada na terenu! Jer se na svom dosadašnjem razvojnom putu Velevukadinović politikom uglavnom bavio kabinetski i studijski, što će reći da se njegov politički angažman svodio na vejanje ovejane suštine u Politikinoj prevejanoj ovejavaonici, kao i na česta gostovanja u TV studijima, što će, opet, reći da je postupao kao predratni profesionalni revolucionari koji su studente huškali na demonstracije da bi – kad bi se rogonja pojavio iza ćoška sa računom, to jest pendrekom – iz kapidžika posmatrali kako žandari umlaćuju napredne momčiće i devojčurke.

 

Šta nam je, dakle, na protestnom skupu napričao naš budući „državni vrh“? Šta su nam „poručili“ Sanda i Đole? Svašta i ništa! Uglavnom stare „suverenističke“ priče tako drage penzionerskom uhu, priče, znači, tipa – raskid sa MMF-om i povećanje plata i penzija. Onda je, predvidivo, na red došao Telekom. Koji, tako kaže Sanda, nipošto ne sme biti prodat! „Zato što bi to“ –  takođe kaže Sanda – „moglo bezbednosno ugroziti zemlju jer preko njega (Telekoma) idu – viđi sad vraga – specijalne vojne i policijske komunikacije. „Hm“, što reko Teofil. Ne znam za policiju, ali u davna vremena kada sam ja služio vojsku, nenarodna Jugoslovenska narodna armija je imala svoje sisteme komunikacija, tvrd vam tu stojim jer sam bio vezista i dobro pamtim da me poručnik nije slao u poštu da nešto dojavim drugoj četi, nego sam to radio preko vojne radio-stanice, u ono vreme među najmodernijim te vrste u vojnom svetu. Ali ko zna gde je Sanda služila vojsku! Vremena se, uostalom, menjaju. Sve u svemu – jebo ti zemlju čija bezbednost zavisi od telefonske kompanije.  

A sad sledi šlag. Šta je Đole „poručio“ sa skupa? „Ne dozvolite da vas prevare“ – ciknuo je Đole u maniru prekaljenog kontrarevolucionara – „nisu oni tako jaki kao što ih njihovi udvorički mediji prikazuju. Dve trećine građana ne podržava prodaju Telekoma i EPS- a.“ I – šta da vam kažem – sledila su uobičajena pročaja. Možda će vam izgledati začudno, ali saglasan sam sa ribama Sandom i Đoletom, koji će – jednog dana kad se dokopaju vlasti – umesto Telekoma i EPS-a prodavati muda za bubrege. Kao što su to i na skupu činili.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari