Hrvati i Srbi, u stanju su, – dokazali su to i neprestano dokazuju – da i jednu svetsku religiju, hrišćanstvo, kome ni Osmanlije nisu uspele da doakaju, unakaze i prilagode sebičnim, provincijalnim interesima srpstva i hrvatstva koliko su samo više u stanju da upropaste i u blato srozaju jedni druge, a usput i veliku državu koja je imala nesreću da Srbi i Hrvati budu njeni – visokoparno rečeno – konstitutivni narodi.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Srbe i Hrvate trebalo je milom ili silom držati na distanci, pomislih. Srbi i Hrvati su nalik najnovijem hitu u svetu destrukcije – dvokomponentnim eksplozivima, sastavljenom od dvaju prividno neeksplozivnih supstanci koje se tek kad se pomešaju pretvaraju u razornu smesu. Srbe i Hrvate treba – tim redosledom – preventivno čuvati na suvim i tamnim mestima, daleko od zapaljivih materijala, nipošto ih ne treba mešati, pomislih. Konfesionalne i kulturne različitosti, pomislih potom, pravoslavlje, katolicizam, nasleđe takozvanih vekovnih porobljivača – Osterreichisch-Ungarische Monarchie i Devlet-i-Aliyye-i- Osmaniyye, sve su su to trice i kučine, jeftini izgovori da bi Srbi i Hrvati bili Srbi i Hrvati mnogo više nego što je to neophodno i daleko izvan granica dobrog ukusa. Pitanje je, uostalom, da li su Srbi i Hrvati zaista trpeli jaram vekovnih porobljivača ili su vekovni porobljivači grcali pod teretom Hrvata i Srba i na kraju, zbog Srba i Hrvata neslavno propali, trebalo bi i to ispitati, pomislih. Šta mi je, pomislih potom, trebalo da krenem u Hrvatsku, pravo mečki na rupu, usred decembra, po gustoj magli, šta sam time hteo da postignem ja koji sam, pod uslovom da nešto ne zabrljam, na dobrom putu da se uzdignem visoko iznad teorija i praksi srpstva i hrvatstva, ja koji sam, još samo pro forma Srbin, takođe pomislih. Ali ipak još dovoljno Srbin da bi se u duboko mojoj duši, istog trenutka kada sam krenuo put Zagreba rasplamsao zapreteni žar velikosrpskog nacionalizma i hegemonizma. To je Pavlovljev refleks, pomislih, moram se toga rešiti, tu pomažu samo post i molitva. Srbin se nigde ne oseća više Srbinom i nigde nije toga toliko svestan koliko na putu za Hrvatsku i u Hrvatskoj, a Hrvatska to, ne bez tendencioznosti, i očekuje od svakog Srbina koji dolazi u Hrvatsku, da bi svešću o prisustvu stranih tela na svojoj teritoriji ojačala oslabljeni nacionalni imunitet i da bi se osećala više Hrvatskom nego u redovnim situacijama. Isto to, možda i više, važi i u obrnutom slučaju. Srbi i Hrvati su školski primer života u tesnoj simbiozi od koje svaka strana ima samo štete. Srbi i Hrvati su u izvesnom smislu masovni doktor D\ekil i Mister Hajd, pomislih. Muka duhu, eto šta su Srbi i Hrvati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari