Polako, čućete odgovor na naslovno pitanje. Pre toga – novotarija. Famozno uvodi subrubričicu „Bulazn dana“, koja će – kao neka vrsta „narodnog oduška“ – srpskom narodu i senatu podastirati najrecentnija dostignuća komentatorskih bulažnjenja. Evo današnje bulazni: „Što se tiče jezika, ti si, Base, rodoljubac nad rodoljupcima: u kolumnama najviše upotrebljavaš kakofoniju. Hoću da kažem da mnogo kakiš.“ Potpis: „Kiki“.

                       P { margin-bottom: 0.21cm; }Latih se jutros, kao što svakog Božijeg jutra činim, Danasovog dodatka Izborna groznica i – između ostalih – pročitah i Cvetićaninov tekst u kome Rade, sav neveseo, prognozira (u glas tačno) kakvu će izbornu volju ispoljiti „naš narod“, nadaleko poznat po radosnom, slobodnom i masovnom opredeljivanju za politike koje su ga – svaka na svoj način – dovodile na ivicu biološkog opstanka.

Zašto je to tako, to je filozofsko pitanje, ali hajde da pokušamo odgovoriti na njega. Ne bih ja svaljivao krivcu na „naš narod“, ne zato što je „nebeski“ i što je nedužan u stvari izbora katastrofalnih politika, a ne bih osipao drvlje i kamenje ni na naše politike, koje su još manje nebeske, a pogotovo nisu nedužne, nego bih stvar postavio ovako: ni „naš narod“ ni njegove politike naprosto nemaju izbora. I to zbog „zloduha mesta“, na latinskom zvanom – genius loci. Neću se upuštati u „čistu“ filozofiju, ne bojte se, nego ću – da bih pojasnio šta je genius loci – posegnuti za apokrifnom pričom o Srbinu i Albancu koji su u australijskom gurbetu decenijama živeli kao braća rođena da bi – kad su pod starost došli u „stari kraj, čisto da ga obiđu“ – istog momenta kad su kročili na otadžbinsko tle – poželeli da jedan drugog obostrano nabiju na kolac, da mu zapale kuću, zatru seme i pleme i pročaja…

     Apokrif hoće da kaže da mesta na kojima se počini mnogo zla na mističan način upijaju to zlo, akumuliraju ga, brižno neguju i zalivaju, sve dok jednoga dana – koji je nama osvanuo krajem osamdesetih – na tim mestima bude moguće samo zlo. Zli Genius ide tako daleko u opačinama da – pojavi li se ponekad na mestu koje je rezervisao neka ideja ili neki čovek koji bi da preokrene stvar – genije i ideji i čoveku momentalno smrsi konce. Nisu tu kriva loša „mesta“, nedužnija su ona od „naših naroda“ i njihovih politika, krive su loše narodne psihologije i na njima utemeljene „narodne“ politike koje ne rade sa narodom, to jest kolektivom, nego manipulišu kolektivnim nesvesnim koje – nesvesno ko nesvesno – voli besplatnost, „dobijanje“, prečice, laka rešenja i koje ne misli glavom, nego dupetom. Sada se opet suočavamo sa filozofskim pitanjem: ko je u toj zbrci krivlji – „naš narod“ ili narodove politike? Na to pitanje će vam jednoga dana odgovoriti genius koji reši misteriju – šta je starije: kokoška ili jaje – a do tada se zadovoljite mojim objašnjenjem. Stvar je u tome što je vaktile jež jebo čaplju, pa joj sada suze kaplju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari