Džaba smo krečili, Panoviću! Zalud smo Famozno danima štampali ćirilicom, PDV nam ostade isti. Mani, more, PDV-a, dobro je dok nas ne globe. Nastavljamo, dakle, sa latinicom, a nastavlja se i letnja škola seljačke političke filozofije i prakse.

Seljački filozof koji je nameračio da uspe u životu nikada, ništa i nipošto neće reći u svoje ime; uvek će u pravi plan postaviti kobnu zamenici MI – to jest srpski narod i senat – a sam će ostati u dubokoj pozadini, „u komori“, kako se govorilo u „zlatnom dobu srpske demokratije“. Iako se na prvi pogled čak i iskusnom oku čini da su seljački filozofi zakleti branitelji srpskog naroda i senata, malo li pažljivije pogledamo, shvatićemo da je u stvari narod taj koji štiti sopstvene branitelje. Antologijski dokaz je (ovde višekratno citirana) izjava bivšeg šefa Koštuničinog Gestapoa, Jočića, koji je upitan a da je li istina da je u mladosti obijao trafike, onako, s visine, odbrusio novindžijama: „Hilandar gori, a vi me pitate jesam li obijao trafike?“ I – šta? Novindžije podavile repiće! Zaćutale! Nije, brate, red da se postavljaju budalasta pitanja u trenutku dok gori Hilandar.

 

  Ne manje antologijska je i izjava nekog Veljovog đuturuma iz Atenice koga su novindžije zbog nekih marifetluka saterale u ćošak, a koji je na neprijatno pitanje odgovorio ovako: „To ću vam reći kad Kosovo ponovo bude srpsko“. Ne verujem da će vam ovo doći iz dupeta u glavu, ali mi se javlja da je Kosovo – a i mnogo štošta drugo – prestalo da bude srpsko upravo zbog besramne zloupotrebe, ako ne baš svetinja, a ono vrlo važnih stvari i pojmova, u lične, najčešće niske, patriotske svrhe.

  Narodi – znamo to iz neseljačke političke filozofije – nikada stvarno ne učestvuju u istorijskim događajima, nego ih ti događaji bacaju tamo amo, to smo, dakle, apsolvirali, ali narodni zaštitnici – motivisani niskim pobudama – često umeju da brižnim laskanjem narod zavedu na pogrešnu stranu. (Za sada) poslednji put to se srpskom narodu i senatu dogodilo krajem osamdesetih i početkom devedesetih. I – šta? Srpski se narod i senat – ni luk jeo, ni luk mirisao – radosno upustio u pogibeljnu avanturu, od čijih će posledica i praunucima trnuti zubi.

  I – opet – šta? Kada je Rogonja došao da naplati, huškači na krvoproliće i izvođači krvavoprolivačkih radova su se sakrili iza leđa srpskog naroda i senata. Vidite li vi, narode – toržestveno su uzvikivali huškači i izvođači – da vas, nebeski narod, po Evropi, a i šire, zovu zločinačkim. I vaistinu je tako i bilo. A možda ne bi bilo tako da je srpski narod i senat bio dovoljno razborit da se ogradi od huškača i izvođača, što je propustio da uradi.  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari