Srbi i Hrvati ne bi bili Srbi i Hrvati kada – kako sam to postavio u Yugonostalghiji – ne bi bili Srbi i Hrvati mnogo više nego što je to potrebno za svakodnevni život i daleko preko granica dobrog ukusa. V čjom sad djelo? Pa vidite valjda i sami da su Srbija i Hrvatska na ivici rata, za sada ekonomskog, ali tako je nekako i onaj prethodni počeo. Kupujmo domaće i pročaja! Istorija se ponavlja, to je naša sudbina, ali ipak se ne ponavlja baš u svakom detalju. Ima tu stanovith razlika. Evo, recimo, u prethodnom S-H ratu izbeglice su bile posledica, a u ovom će,kako stvari stoje, biti uzrok.

 Kako je sve počelo! Kao i uvek – maltene idilično. Popovićev ideološki pajtaš, Orban Viktor, zapušio mađarske hranice; migranti – šta će kud će – nahrupili u Hrvatsku;  jeste tuda duži put do Beča, ali nema se kud. Hrvatske vlasti su su ih ispočetka dočekale bajagi raširenih ruku, a onda…Onda su pogubile živce. Tegobna balkanska istorija nas je poučila da   je glavni problem ex-yu prostora kratkoća fitilja u neprijatnoj  blizini eksplozivnih materijala. Da sve bude komplikovanije, talas migranata je stigao u Kroaciju u jeku tamošnje predizbornosti. Morala se pošto poto pokazati čvrsta ruka koju Hrvati cene isto koliko i Srbi, samo se bolje foliraju.

 

 A ima li u Hrvatskoj boljeg  i predizborno isplatviijeg objekta za demonstraciju  čvrstorukstva (umal ne napisah – crnorukstva) od   hrvatske  tradicionalne dindušmanke  Srbije.   I šta da vam pričam. Momentalno je  počelo prekoplotaško  prepičkavanje “državnih vrhova”, a onda se – mic po mic, sa reči prešlo na dela. Nakon što je Milanović “poručio” Overlordu da “muhama ne priliči da se kače sa orlovima” –  što je rečenog,  situiranog ispod dvglavog  belog  orla na državnom grbu,  bacilo u težak amok –   Hrvatska vlada je blokirala prolaz srpskim kamionima.

        A zašto? To pitajte Milanovića. Koliko ja ne znam, garantujem da toliko ni  on ne zna. Ali moralo se “odlučno “ reagovati. To se kamiondžijama – kojima su tereti počeli  da trule – ni malo nije dopalo, pa su digli bunu, okupirali ničiju zemlju, i dibidus zakrčili – i u najmirnijim vremenima   – zakrčeni prolaz. Samo su balvani falili.

 Vlada Srbije, u datom  slučaju nešto uzdržanija i odmerenija od hrvatskog kauneterparta, pripretila je kontramerama, čija će dara –  brzo će se to pokazati –  biti obostrano jako skupa, a neko iz vlade  – dal Dačić, dal Vučić – ciknuo je “da Hrvatima nećemo dozvoliti da nas gaze”. To je, predvidivo, izazvalo kontra-kontra meru pa su hrvatske Vlasti – da mi Srbi ne bi gazili njih –  granične prelaze  zatvorile i za putnički soabraćaj. Što je, držim, veoma mudra odluka. Držim, štaviše, da bi tako trebalo da ostane za sva vremena. Nisu granice za svakoga. Nadam se da razumete šta hoću da kažem. 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari