U subotu uveče zapucalo se u švajcarskom gradu Virelingenu. Policija je pronašla tela petoro mrtvih u porodičnoj kući. Strahovanje da je teroristički napad odmah je demantovano. „Nema govora o terorizmu, u pitanju je porodična tragedija“, izjavio je predstavnik lokalne policije i to britanskom BBC. Istovremeno, oko hiljadu kilometara dalje, u Kumanovu, u Makedoniji, odvijala se drama.

U višečasovnom obračunu specijalnih jedinica makedonske policije i oružane grupe poginulo je osam specijalaca i 14 „terorista čiji je cilj bio da organizuju napade na državne institucije“, saopštio je MUP Makedonije. Primetno je bilo početno ignorisanje vodećih zapadnih medija, koji su s blagim zakašnjenjem javili o incidentu. Mnogima je to zasmetalo, ali zašto? Svako se češe gde ga svrbi i zapadne medije uvek će pre zanimati porodična svađa u Švajcarskoj ili krštenje blizanaca princa Alberta od Monaka nego novo „hvatanje za gušu“ tamo nekih Balkanaca. Dok im ti Balkanci ne „zakucaju na vrata“.

Kako su reagovali naši mediji? Razumljivo, oružani obračun u Kumanovu glavna je vest, koju prate svakakve teorije i zavere: „velika Albanija“, „ISIL“, „OVK“, „ONA“ „Amerikanci ruše Turski tok“… Samo još masoni i Vatikan fale. Šta je bolje, „zapadnjački“ ignorisati vest dok „ne sazri“ ili „ponaški“ histerisati dok „krv ne proključa“? Normalno je da sukob u našem susedstvu, ubistvo 22 ljudi, ranjavanje daleko više, pretvaranje tog dela Kumanova u Vukovar iz devedeset i neke, izazove pažnju, ali čemu histerija i panika? One samo pokazuju da su teroristi i oni koji stoje iza sukoba u Kumanovu uspeli u svom naumu. Raspametili su i uplašili.

Prema zvaničnoj verziji, još uvek nepoznat broj dobro naoružanih Albanaca, uglavnom s Kosova, stacionirao se u pretežno albanskom delu grada. Specijalci došli u subotu ujutro i počeo sukob koji je trajao 30-ak sati. Na sreću, nije došlo do međunacionalnih incidenata u gradu u kome, kažu, žive složno Makedonci, Albanci, Srbi. Susedne države i međunarodna zajednica osudili su incident. Osuda je stigla i iz Prištine i Tirane, Brisela i Njujorka. NATO traži „transparentnu istragu“, EU govori o „izolovanom incidentu“, mada bi neki radije da čuju osudu ovog akta koji vide kao deo navodnog plana „velike Albanije“.

Prema nekima, albanski teroristi ili obični kriminalci pokušali su da iskoriste trenutnu političku krizu u Makedoniji. Tamošnja vodeća opoziciona SDSM, mesecima objavljuje „bombe“, sumnjivo nabavljene prisluškivane razgovore premijera Gruevskog i njegovih saradnika, koji makedonsku vlast optužuju za svakakve afere. Usledili su protesti i zahtevi za ostavku premijera. Drugi primećuju da incident u Kumanovu odgovara premijeru Gruevskom, koji time može da skrene pažnju javnosti. Pitanja su brojna, odgovori se čekaju.

Srbija tvrdi da je upozoravala Makedoniju, ali da je Skoplje ignorisalo. Skoplje tvrdi da su od 17 država tražili informacije o sumnjivim teroristima, ali niko im nije odgovorio. Makedonija smatra da bi sve bilo drugačije da njihovo članstvo u NATO i EU nije blokirano, zbog poznatog spora sa Grčkom oko imena. Tu se može parafrazirati čuvena Kenedijeva izjava i to kao: „Ne pitaj šta Evropa može da uradi za tebe, najpre uradi sam koliko možeš.“ Konkretno, ako su već znali za naoružane teroriste u Kumanovu, zašto nisu ranije reagovali? Pored toga, da je makedonska vlada, na primer, silne novce utrošene u tamošnji „Beograd na vodi“, pardon „Skopje 2014“, kvaziantičko-politikantsku tvorevinu, potrošila za, čini mi se, korisnije investicije u infrastrukturu, školstvo, zdravstvo, možda Makedonija ne bi toliko grcala u siromaštvu i bedi? A siromaštvo i beda uvek su pogodno tlo za ekstremiste i teroriste svih boja, koje će moćnici rado politički (zlo)upotrebljavati. Ne samo u Makedoniji.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari