Bejah nameračio da – kako se to stručno kaže – pustim u štampu drugi nastavak Letnje škole seljačke političke filozofije, kad u „Danasovoj“ rubrici „Pitanja i odgovori“ ugledah anketu na temu a da kako komentarišete to što je Basara počeo da piše svoju kolumnu na ćirilici. Beše to must read. A posledično i must write. Nastavak Letnje škole sledi u sutrašnjem broju. Ako izađe. Ubi nas latinični PDV.

Šta, dakle, kažu, kako ćirilizaciju „Famoznog“ komentarišu ugledne ličnosti iz „svih oblasti našeg javnog, političkog i kulturnog života“? E, sad, kako ko. Ivan, recimo, Stratimirović – po zanimanju predsednik Udruženja građana Kultura ćirilice – ovako glagolji: „Nije da mogu da se pohvalim da sam svoju pismenost naročito trošio čitajući ono što Basara piše.“ „Ali“ – nastavlja Stratimirović, dibidus u duhu gospođe Neprcović – „u nekoliko navrata jesam, samo se tom prilikom nisam najbolje osećao i uvek sam se ljutio na sebe.“

  Nije da dovodim u sumnju pismenost gospodina Stratimirovića i problematiku njene „potrošnje“, ama ne mogu a da se ne zapitam: zbog kog Crvenog Bana gosn Stratimirović drži da je moja malenkost u bilo kakvoj obavezi da svoje tekstove usklađuje sa kriterijumima njegovih „osećanja“. Umesto Stratimirovića ja ću da vam odgovorim na to pitanje. Zato što Stratimirović – a i mnoštvo drugih Stratimirovića – smatraju da kada se – samozvano, neovlašćeno, u političkom (i svakom drugom) smislu nelegitimno – samopostave na branik srpstva, ćirilice, tradicije i pročih ideoloških trica i kučina, svaki građanin Srbije mora da se uklopi u njihovo viđenje stvari. Čisto zato da se „dobri Srbi i zaštitnici ćirilice“ ne bi ljutili na sebe.

  Kaže, nadalje, Stratimirović da moju malenkost – viđi sad vraga – „doživljava kao borca protiv ćirilice“! Tu predsednik ćiriličnog udruženja sa poetike gospođe Neprcović prelazi na politiku Marinka M. Vučinića. Kao što Marinko M. – kad god oplajpičim neko tupoumno i pokvarenjačko srpsko ime i prezime – javnost uverava da ja u stvari plajpičim i ponižavam Srbiju, tako je i Stratimirović samouvereno uveren da se ja – kad god oplajpičim nekog koristoljubivog i pokvarenog ćiriličara – u stvari borim protiv ćirilice.

  Nesreće i belaji – bar većina njih – proizilaze iz takozvane nesrećne svesti, svesti koja sopstveno zlo projektuje u spoljašnji svet, pa se iskreno uzibreti kad joj se zlo utrostručeno vrati. A šta je to nesrećna svet, to pitajte dipl. filozofa, Đoleta Vukadinovića, takođe jednog od učesnika u anketi. Koji kaže da je ćirilizacija „Famoznog“ baš „dobar štos“. Ali da meni, kao meni po sebi i za sebe, neće pomoći ni da počnem pisati na staroslovenskom. Fakat! Đoletu bi, međutim, iha-ha pomoglo kada bi mogao suvislo propisati na srpskom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari