ZAŠTO: Haotično mešanje velikih karata još je u toku i niko pouzdano ne može da tvrdi šta će se sve izroditi kao rezultat aktuelne krimske krize. Ali u svakom slučaju Evropa, koja je ovde istureni ali nije i glavni igrač, još jednom je pokazala da je nespreman i najslabiji igrač.

Neke su se uticajne nemačke novine baš primile na nedavne izjave tri visoka nemačka zvaničnika o potrebi da ta dominantna evropska zemlja preuzme novu spoljnopolitičku i bezbednosnu ulogu u svetu. I da tu ulogu prvi put isproba baš na Rusiji. Mislila sam: zašto bi Nemačka, država kojoj uprkos krizi ide super, na čelu sa kancelarkom koja i u svom trećem kancelarskom mandatu obara sve rekorde popularnosti ulazila u konflikt sa bilo kime? A onda sam se setila Štefana Cvajga. Ove godine je godišnjica (iznenadnog)izbijanja I svetskog rata, a Cvajg čitave pasaže posvećuje sasvim politički nekorektnom opisu Franca Ferdinanda i njegove supruge, čije ubistvo u Sarajevu se dosad smatralo samo povodom za izbijanje ratne strahote. Ovo je moj slobodan prevod: „To dvoje je okruživala hladnoća, znalo se da nemaju prijatelja, da njega stari car mrzi iz dna duše jer ne ume taktično da sakrije svoje prestolonasledničko nestrpljenje da se domogne vlasti. Moje gotovo mistično predosećanje da će od tog čoveka sa vratom buldoga i nepokretnim hladnim očima proizaći neka nesreća, nije uopšte bilo lično nego u naciji široko rasprostranjeno; zato vest o njegovom ubistvu nije izazvala duboko saosećanje. Dva sata kasnije nije se više mogao primetiti nijedan znak istinske tuge“ i dalje „Samo još par nedelja i ime i pojava Franca Ferdinanda nestali bi zauvek iz istorije“, „Ali posle otprilike nedelju dana iznenada su počeli obračuni po novinama, čiji kreščendo je bio suviše istovremen da bi bio slučajan… Čovek se nije mogao oteti utisku da se neka akcija publicistički priprema, ali na rat nije mislio niko. Ni banke ni prodavnice ni privatna lica nisu menjala svoje dispozicije. Šta nas se ticalo to večito čarkanje sa Srbijom, oko, kako smo svi znali, par trgovinskih ugovora o srpskom izvozu svinja“. Tada je tu bila Nemačka da pogura Austriju.

ZATO: Nemačko stanovništvo je sasvim protiv, a tako bi se moglo reći i za nemačku privredu, koja se poziva na stogodišnju tradiciju poslovanja kao šef Simensa u nepriličnoj baš sad poseti Vladimiru Putinu, a uzdrmani su već i razgalamljeni nemački političari i razvikani deo nemačke štampe. Šta ih je uzdrmalo? Recimo, energetika. Nemačka i Rusija su neraskidivo vezane naftom, a pogotovo gasom. Iz igre bez ozbiljnih posledica ne može ni u dužem roku da izadje ni jedna ni druga strana. Mada Amerika nudi Nemačkoj svoje rame, a analitičari veruju da bi Rusija mogla poslovnu utehu da nadje u Kini, koja se za sada smatra jedinim sigurnim dobitnikom iz aktuelnog odmeravanja snaga Amerike i Rusije, preko Evrope. Ali za početak i nemačkom i ruskom izlazu nedostaje elementarno:infrastrukturna energetska veza sa novim partnerom. A i ekonomske posledice ove preorijentacije nisu sasvim jasne ni jevtine.

Iz pozadine u igru se već ubacuje atomski lobi koji je već ranije oživelo već poprilično napeto nezadovoljstvo nemačke privrede troškovima nadaleko čuvene nemačke „Energiewende“. Atomski igrač je već otvorio svoju ponudu u energetskoj raspravi koja je obuzela sve redom i u kojoj svi nastoje da što pre zauzmu svoje mesto, zaštite svoje postojeće i ako je moguće osvoje nove pozicije.“Energiewende“ , naime forsiran i debelo subvencioniran prelazak na zelene energije, preživeo je dosta lako nedavne nemačke parlamentarne izbore i velike koalicione dogovore, sadašnja kriza oko Krima je nova prilika da se taj veliki nemački projekat ponovo stavi na probu. I revidira? U ovakvim su prilikama mnoge stvari paradoksalne: nemački Zeleni su predvodili onu političku struju koja je bila za oštar odgovor Rusiji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari